HIPOKRIZIJA

volim kad me fejs podsjeti na neke moje trenutke! pa je jedan takav ova fotka...prije par godinica (kaže četiri)...više nit godina, nit istog stana...sve je drugačije i drugo! a i to drugo je pase. stalna samo mijena jest! volim ovakve dane kad sam zadovoljna sobom! fini ramstek, pa kolač, pa fina kava sa šlagom...znam ja uživati još uvijek! normalno, u dobrom društvu! volim kad samu sebe počastim, naravno i druge. koji su mene! počela sam jako vodit računa o tome. sada dajem samo ono što i primam! da je bar tak bilo prije i uvijek? a nije. eto, čovjek se uči dok je živ. i umre blesav. dobila sam dobru knjigu na poklon (hiljadu čudesnih sunaca), valjda ću je pročitat? moj dragi frend mi je uspješno operiran i sretna sam zbog njega, nadam se da ćemo nas dvoje sutra na ručak? općenito volim kad sam dobro i kad su ljudi oko mene dobro. a i sunce se konačno ovih dana pojavilo! ništa posebno, osim što je prva veljača! dosta mi ove zime, sivila, dosta mi i ove moje priče koja završava (a nikako da svrši) iako sam sama kriva oliti zaslužna za to? kakogod, lijepo je što je još jedna veljača na vratima. smiješi mi se beč, prag...a onda u povratku i zagreb! uvijek sam voljela otić da bih se mogla vratit!

Fenomen stotog majmuna jedan je od najupečatiljvijih dokaza o postojanju kolektivne svijesti, kolektivnog ili morfičkog polja. Za one koji još ne znaju što je to, evo vam dajem jedan kratak ali prilično jasan opis iz jednog prastarog broja časopisa Svjetlost. Davne 1952. godine na japanskom otoku Koshima grupa je znanstvenika započela eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna (Macata fuscata) koji su naseljavali otok. Majmuni su priviknuti na uživanje u krumpiru, ali ponuđeni obrok uvijek im je bio zagorčan gorkom smjesom nalik na pijesak u koju su znanstvenici umakali svaki plod. Većina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom, neodoljivo privučeni slatkim i slasnim unutarnjim dijelom. Nakon određenog vremena mlada 18-mjesečna majmunica nazvana Imo otkrila je da u obližnjem potoku krumpir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkriće prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.
U sljedećih šest godina znanje pranja krumpira se širilo po otoku. Sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naučila obitelj. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Nesvjesni svega, pokraj njih su ostali majmuni i dalje gutali gorku koru.
U jesen 1958. godine, jednoga lijepoga dana, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.
I tada se dogodilo! U jednom trenu, toga dana, te 1958. godine na otoku su najednom svi majmuni počeli prati krumpire. Svi su postali svjesni da mogu izbjeći gorko predjelo. Ono što je najviše zapanjilo znanstvenike koji su ih hranili i godinama promatrali je činjenica da su u isto vrijeme krumpire počeli prati i majmuni na susjednim otocima, medu kojima umijeće pranja gorkog pijeska uopće nije bilo poznato. Znanje se širilo samo medu smeđim majmunima. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje. Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, jer o tome se radilo, Ken Keyes je nazvao "stoti majmun", simbolično objašnjavajući u istoimenoj knjizi da kritična količina znanja medu pripadnicima jedne vrste predstavlja "99 majmuna", a kada se konačno osvijesti i "stoti majmun" znanje se trenutačno proširi među svim pripadnicima vrste. Isto vrijedi i za ljude. Osviješteni pojedinci među ljudima, kada im se pridruži onaj ključni "stoti", osvijestit će širenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest ostale.
Prema biologu Rupert Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, kojeg naziva morfičkim poljem. Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.
(c/p Tridumtidam)

ideja (m.kašaj)
Link

Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi međusobno komunicira iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra svog postojanja. Ljubav nije mjesto odmora, već neprekidni izazov, mjesto neprestane aktivnosti, rasta, mjesto zajedničkog nastajanja…umjesto da bježe od sebe. Sporedno je pri tome da li među njima vlada harmonija ili sukob? Čovjek iako u svijesti nosi strah da neće biti voljen, zapravo boji se da ne bi volio. Vjerovati u drugu osobu znači biti siguran u pouzdanost i nepromijenjenost osnovnih stanovišta, srži njene ličnosti. Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. Biti voljen i voljeti zahtijeva hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviše vrijednosti…te da se učini skok. I stavi sve na te vrijednosti. Hrabrost iz očaja je suprotnost hrabrosti iz ljubavi.

Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet misli ostaje uhvaćen u paradoksu (proturječju)! Jedini način koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo nalazi se, ne u mišljenju, već u činu!

U doživljaju sjedinjenja!

Stoga je borba mišljenja…nepotrebna!

Voljeti znači obvezati se bez garancije, prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav ljubljene osobe!


Svemu su nas učili…zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti….trgovati! Jedino nas nisu učili ….voljeti!"

(prvi put objavljeno 16. siječanj 2011)

kako nemam novih priloga oliti mrtvih slika živih događaja, ostaše mi samo...riječi!

Extreme - More Than Words
Link

D DAY!

C/P same sebe!

hm...što vas je tak pogodila zlicina opaska da je iskrica bijeg od samoće? kad ona to jest! pri tome nije važno jeste li ubračeni ovdje (tim gore, jer to znači da s partnerom nemate dobar odnos) ili ste soleri...ona (iskrica) jest nadomjestak! onaj tko ima sadržajan i ispunjen život ne dolazi ovamo? po kaj bi to npr došao? da se druži s ljudima? pa ima ih in real life. priznat ćete da su druženja u real life puno puno...svrishodnija i nisu tako plošna! može te partner zagrliti dok priča, možes s frendicom, dok kvalitetno s njom pričaš, brinut o tvojoj djeci pa se ti malo odmoriš (ili tvom pesu npr)...etc! dakle, iskrica jest surogat kao i svi takvi sajtovi...ne samo dejting već i oni drugi (npr fejs). otuđeje čovjeka od čovjeka je uzelo maha i danak. no, fala bogu ima ljudi koji znaju i imaju o čemu pričati! meni je zoran primjer ovo ljeto bio moj partner...ja sam bila na iskrici i pisala blog a on je gledao seriju na tv. očit primjer kako svatko svoju glad za druženjem popunjava na svoj način? to dvoje ljudi nema što radit zajedno, ali kad su već zajedno surogatom nadomještaju svoj "suživot". nema ništa loše u tome da ljudi povremeno odu od svog partnera i druže se s drugim ljudima...ali ljudi koji su svaki dan na iskrici..upražnjavaju ovdje ono kaj nemju doma! samci svoju samoću i želju da s nekim pričaju, grle se i ljube, svađaju, jednom rječju ostvaruju socijalni i fizički kontakt..a ubračeni i oni u vezama..hm...isto to, jedino kaj su oni sami u dvoje!

oni pak koji priznaju sebi i drugim da im teško pada njihova samoća (bilo u dvoje ili solerima) čine prvi korak da si pomognu i izađu iz nje! takvi su ovdje i ne skrivaju svoju namjeru da nadomjeste tu prazninu, novim ljudima, druženjima, razgovorima i svime što čovjeku treba! oni mogu bez beda pričaat i o ozbijnim temama al se i zezat jer oni su tu...svoji na svome! oni drugi, koji fingiraju sreću i da su ovdje samo radi zabave, lažu sebe i druge! bezuspješno. i oni se uglavnom ovdje smiju na glas...i traže da se svi smiju? jer oni svojim smijehom zatomljuju tugu i osjećaj samoće! sami pak žive sa svojom samoćom ne tjerajući ju već mjenjajući sebe, svoje okruženje a bome i ljude koji vide samo sebe. većina ljudi ipak ne vidi osamljene ljude...čak niti samo ljude! oni vide sebe i šlus! ima jedna dobra izreka...možete varati sve ljude neko vrijeme, možete svo vrijeme varati neke ljude, al ne možete svo vrijeme varati sve ljude!

Autor: sara_tera,09.10.2015.

rekoše da je danas D day (tj dan najveće depresije) pa u tom smislu malo na temu dotične stare gospođe (depresiju su davno okvalificirali kao pojam i uveli u medicinu) koja nas ovih dana sveudilj okružuje! pomalo čak i tješi, jer priznaš sam sebi da si depresivan na dan depresije i onda mirno čekaš...godinu dana do slijedeće! moj odgovor na pitanje u naslovu: mene gađa moja samoća!
bebek, laku noć svirači
Link

kako bi to bilo da me fejs ne podsjeti? a alzhaimer navaljuje svaki dan, pa sam zahvalna na njemu, fejsu! i tako mi je danas poturio fotke i moj obisk od prije dvije godine! selo moje malo (sitno) u kojem nisam bila 50 let! kažem, selo moje malo jer otuda mi je otac rodom! istina, otišao je on trbuhom za kruhom kak se veli u svojim radnim 20-tim godinama života i kak je koja vojska prolazila kroz selo, tak je pokupila...jedna njegova brata, a druga mog oca! pa su se braća našla na suprotnim stranama, ustaše i partizani! kak dobro zvuči ta priča i danas 70 godina nakon? jer, mi nikak da se u ovoj državi maknemo od toga? no, da se vratim ja na selo svoje malo...koje sam obišla prije dvije godine i voila...evo fotki! ja sa svojom famoznom crvenom kapicom ispred hiže moje bake. normalno, kuća je obnovljena jer već dosta dugo u njoj živi jedan doktor znanosti (moj bratić) koji ju je tak lijepo obnovio da se pitam jel to kuća iz mog djetinjstva? otišao čovjek iz splita u selo moje malo! i ako nikad nisam očekivala tamo bazen, upravo sam njega ugledala? i to poslikala...više sebi nego kome drugome! sjećam se tih nježnih godina kad smo odlazili u to selo bogu iza nogu, sjećam se tog kruha ispod peke (a ja gradska cura navikla tada samo na bijeli kruh), pa maslinovo ulje koje nisam voljela (sad ga plaćam zlatom) i tak, sve mi je to bila tlaka i jedva sam čekala da odem iz te zabiti! za razliku od mene, moj buraz je uživao tamo...jahao konje, ležao u vinogradu, brao smokve...iako moram priznati da sam i sama uživala u ovom potonjem.nije me primila neka nostalgija za "ognjištem" već više dragost što sam konačno uspjela (bilo je više tih pokušaja, ali sram me reć, par puta nisam uspjela nać selo pa sam odustala) doć do svog sela! i tak sam si bila važna, tad prije dvije godine...ne samo zbog sela! no, to je već jedna posve druga priča. uhvatila sam 15 minuta za ovaj blog tek toliko...dok čekam film! i nedajte se zavarati ovim mojim nonšalantnim blogom...ima ispod kose dosta vijugica a u srcu emocija i topline. bio je to jedan jako lijepi šibenski đir! sumnjam da ću ga ikad više ponovit? no, kak su rekli, nada umire posljednja!

https://www.index.hr/magazin/clanak/stotine-ljudi-danas-su-na-posao-otisle-



bez-hlaca/2427523.aspx?index_ref=naslovnica_magazin_ostalo_d


baš su zgodni ti dečki! meni zgodniji neg oni na našem trgu! voljela bih takve viđati na ulicama moga grada! dečki, kaj čekate?

posjetila me sreća prije dosta godina, što se i vidi na ovoj fotki! facebook pamti sve, čak i ono što mi zaboravljamo ili ne želimo pamtiti? ne znam da li vam se ikad dogodilo (meni jednom) da ste na ulici sreli čovjeka koji vam je nekoć tako puno značio. i onda vas je jako puno razočarao i povrijedio lažima da je vaš mozak naprosto obrisao sliku tog čovjeka. pa kad sam ga nakon par godina srela, nisam se mogla sjetiti imena! on mi prilazi i maše, osmjeh od uha do uha, a ja odmahujem glavom i govorim: ne poznajem te, ne mogu se sjetiti tko si? normalno da ga je to pogodilo, ali valjda je moj mozak izveo tu i takvu osvetu umjesto mene! sjetila sam se ja njegova imena i svega dok sam otišla par koraka dalje (jer je i on produžio kako ga nisam prepoznala) i taj događaj mi se toliko urezao tada a i danas mi je enigma? no, za razliku od opisanog, ima događaja (kao ovaj doček nove godine) koji nam, unatoč svemu, ostaju jedni od najljepših i najdražih! pa je tako ovaj moj doček Nove bio ako ne najljepši a ono jedan od najljepših koje pamtim! nije to bilo tako davno...no ipak čini se kao da su prošla stoljeća? možda stoga što nema više te i takve sreće a kako stvari stoje, neće je više nikada niti biti! no, važno je da je postojala, a o tome svjedoči ova pomalo glamurozna fotka (zahvalna sam i fotografu koji je kriv ne samo za dobru fotku već i za osmjeh)! i da, bilo je toga crvenog poprilično (od onog što se vidi i što se ne vidi) ali nažalost, nije baš istinita ona priča da se na novu mora imati nešto crveno i da to donosi sreću? u mom slučaju nije upalilo i otada više ne vjerujem u tu priču. znam, prošla je nova (ova naša), prošli blagdani (konačno), čak će i kineska nova uskoro...ali ja nisam odoljela ovoj svojoj fotki kad mi ju je fejs ponudio! bilo je tih dana još fotki, puno snijega, vatrica iz kamina, krasna drvena kuća, moja draga pesa i....

moj prošli post o suverenoj "zelenoj travi moga doma" bio je prvenstveno napisan radi usporedbe s drugim suverenim travama u orkuženju! no, očito su se neki (npr meija i fly) uhvatili za apsolutne iznose nekih brojki prosječne plaće pa sam našla za shodno malo to pojasnit danas s ovom gornjom tabilcom! pa je valjda svakom jasan nesrazmjer u našim prihodima spram susjednih država...slovenijom, austrijom i italijom! ja se namjerno nikad nisam (krelče) uspoređivala sa istočnim nam susjedima jer mi je materinji jezik na zapadu a ne na istoku!
drago mi je da je moj zapis potaknuo neke da napišu svoj (npr roman) a još draže mi je da se meija ukazala na blogu u svom uobičajenom terminu radnog vremena (biće je tomašević popustio disciplinu)?
primam kritike nekih /npr đuro/ koji mi zamjera kaj stalno nekaj drukam za druge a sama dobro živim, pa mu odgovaram da nije bilo nezadovoljnih ne bismo sišli s grane? i u onoj državi postojala su neka pera (gotovac, kangrga, supek) pa i novinari i novine ( polet, omladinski) a bome i feral i feralovci (i danas sam član fan kluba v. ivančića) koji su promovirali etiku, moral i propagirali boljitak društva prozivajući nepravde i lopove! danas nažalost većina novina u HR ima svoje vlasnike i svi oni pišu u interesu svojih krupnih kapitalista! zato je svaka javna riječ ala moja rijedak slučaj koji je odmah osuđen na pljuvačnicu i zatiranje! demokratskije smo društvo bili prije više od 30 godina nego li što smo danas! ali da se vratim na društvo iz kuta (romanova) koje je uporno pisalo o svojim postignućima (fly) glede standarda života i načina plaćanja! pa sam si dala malo truda da vidim koliko je ljudi u ovom društvu koje broji cca 3,5 miliona ljudi takvih koji bezbrižno žive i vrte internet kao igračku kao fly npr? drago mi je da je bell svojim komentarom malo podsjetila sve na našu grubu stvarnost i 200 tisuća radnika koji rade na blagajnama i u trgovinama!
dakle, društvo iz romanova kuta, moram vas podsjetit da je već dugo poznato da prosječna plaća nije nikakvo mjerilo a još manje kriterij "dobrog" života? dapače, sve više se upotrebljava medijalna plaća (što znači da 50% ljudi ima više a 50% manje od neke svote), pa je tako medijalna plaća u Hr (nisu najfriškiji podaci jer inflacija čini svoje, jer nam je realno plaća manja 2,3% nego lani u istom razdoblju) 6.290 kn!!!!

Pazi sad ovo:
25% radnika imalo plaću 3750-4814 kn
25% radnika imalo plaću 4814-6920 kn
dakle, 30% LJUDI IMA PLAĆU MANJU OD 5 TISUĆA KN

dakle 50% ljudi nema prosječnu plaću!
25% njih ima od 6290-8500

u 25% su svi oni s plaćom većom od 8500 kn

SAMO 10% LJUDI IMA PLAĆU VEĆU OD 10000 KN

Ajmo malo o MIROVINAMA?

IMA cca 1,2 MILIONA UMIROVLJENIKA I UDIO MIROVINE U PLAĆAMA JE MANJE OD 40%

500 TISUĆA UMIROVLJENIKA IMA JEDVA 3000 KN MIROVINU

SVEGA CCA 72000 LJUDI IMA VEĆU MIROVINU OD 5.000 KN (od toga 71 tisuća branitelja, 800 sabornika i HAZU)

dakle, svega 16% ljudi ima veću mirovinu od 5 tisuća kn! Mogu reći da sam među tih 16% ljudi u HR iako nisam među onih 71 tisućom povlaštenih, već imam zarađenu!
e sad bih se vratila malo na fly-a?
zar doista misliš fly da je primjereno da tih 500 tisuća ljudi kupuje na netu, kak ti veliš, šulju navečer a dobije je ujutro? nije ti palo na pamet da npr osim tih 500 tisuća umirovljenika koji su svi stariji i teško da rabe i kartice a kamoli internet za plaćanje (čast izuzecima jer sam i sama med njima) još 200 tisuća ljudi su blokirani i ne dobivaju trećinu svoje plaće ili mirovine? dakle, 700 tisuća ljudi (od cca 3 miliona) jedva da ima za režije, hranu i najnužnije potrebe! kojih, osim konzuma i DM nema baš za kupit prek neta!
od svih komentara tam kod romana nisam niti jedan pročitala koji je bitan i koji se bavi time čime se ja bavim u svojim zapisima a i ova slika govori sve:
ZAŠTO JE NAMA U HRVATSKOJ 50% LOŠIJA PLAĆA NEGO U SLOVENIJI, 150% NEGO U SUSJEDNOJ ITALIJI I GOTOVO ČETIRI PUTA NEGO U SUSJEDNOJ AUSTRIJI?
dakle, drago mi je da ste vi osobno zadovoljni (krelec, fly, meija) iz svoje materijalne blagodati ali ona se automatski ne prelijeva na 3,5 miliona ljudi od kojih više od polovine živi na rubu egzistencije? i drago mi je da je roman (iako je penzioner i jedva ima par tisuća kn) zadovoljan ovom državom iz čisto političkih razloga! moja priča me uvijek podsjeća na priču o 100 majmuna koji će se kad tad pojaviti? ja do tada naprosto pišem i mislim jer nemam pametnija posla! bit će mi drago fly, meija...da i vi budete bistra uma i zdrava novčanika kad budete u koži umirovljeničkoj a to vam se smiješi uskoro /ako doživite s obzirom da stalno povisuju dobnu granicu za mirovinu/! živi i zdravi svi vi meni bili! nažalost, kao što rekoh u prethodnom zapisu, pametni mladi su uglavnom otišli, ostala starčad i uhljebi odnosno ljudi koji su pri vlasti i žive od vlasti! s takvima teško da ćemo i pedalj naprijed. no, dobro je davno rekao moj pokojni...idemo u budućnost da bi dosegli prošlost! pa ćemo opet ko nekad (koji pamte) autom skoknut do slovenije (danas sam vidjela tablicu osnovnih životnih namirnica gdje je sve jeftinije nego u HR) ili do austrije! sva sreća da nema shengena pa nećemo morat čekat na šentilju. ajde bar nešto!

i tako narode, već tri dana uživate (mo) u ovoj našoj suverenosti...od schengena do europske valute!
bravo mi u HR sa prosječnom plaćom od
Hrvatska 550 €
Slovenija 940 €
Austrija 1200 €

i sad se odjednom hrvati počeli čudit ko pura dreku kaj im sve prek noći poskupljuje? a kad je trebalo otić na neki trg i potpisat peticiju (desničari su drukali za referendum) da se ne uvodi euro sada već da se o tome raspiše referendum, svi junaci nikom ponikoše? ja potpisala a nisam desničarka al mi pamet radila glede uvođenja eura. jer ima prilično pametnijih država od nas koje još nisu uvele euro. A vi, jeste li vi potpisali? i ne čudim se jer sam znala da će tako biti! treba samo malo mućnut glavom. ali jock. lakše je doć na neki trg i klicat i arlaukat nogometašima! e pa sad jedite suverenu travu! a btw stavit ću i jedan svoj zapis (ima tome puno godina, još davne 2018.g. sam ga objavila i ovdje i na fejsu otprilike u ovo vrijeme)!

PURICE, NOJEVI I OSTALI MONTI PAJTONOVCI! 
"nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža: 
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."

tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?"

kako sam uhvatila ovaj zalaz prije pol ure na jarunu, nekako hvatam i zadnje sate ove, stare godine! ova simbolika mi baš taman prikazuje što nam je stara godina? još uvijek puna svjetlosti i sjećanja, ali odlazi u ropotarnicu! dolazi nova puna nade i želja za ostvaranjem ali se još nije ukazala! nema bez starog novog niti bez svjetla tame, jedno prelazi u drugo! u tom prijelazu (bje jedan impresivan film The Crossing Guard, u prijevodu: Čuvar prijelaza) koji na dramatičan način govori o tom što je bilo i što će biti, želim svima dobar prijelaz iz stare u novu a znamo i sami kakvu i koliku prtljagu nosimo sa sobom!

evo i današnje fotkice u suton zagreba, podno gornjogradske gimnazije (zagreb "pod nogama")

"PRI ŽNIDARŠIĆU
popijena kuhana rakija na zrinjevcu, potom neki zalogaj u bogovićevoj, bučna tomićeva, put stuba prema štrosu, pa sam potom opet pohodila neka stara mjesta (čuvena birtija kod žnidaršića iz filma tko pjeva zlo ne misli) uz kuhano vino podsjetila me na davni posjet dotičnoj mog bivšeg pokojnog i mene. snijeg naveliko pada nad zagrebom i zabijelio ga. kod žnidaršića jučer bila fešta mog dragog tina, no zakasnila sam. veli moja frendica ranka da je bilo prekrasno. no, i meni je samo bilo ugodno i lijepo. nisam odoljela malo sebe hitit sa fotkama. baš sam si hercik...sa tom crvenom kapicom i uz kamin! lijepo je hodat zagrebom, gornjim gradom naročito...nigdje nikog! baš se pitam da li novopečeni stanovnici zagreba ikad (il nikad) kroče gornjim gradom kako bi upoznali makar neke osobitosti ili znamenitosti zagreba? mene je zagreb naučio voljeti moj pok. suprug...zaljubljenik u zagreb. i zavoljela sam ga čak toliko da jedino njega smatram svojim gradom, nakon 40 gotina boravka ovdje. učinite to, ako niste! ja dugo nisam i drago mi je što opet jesam. osmjeh i sreća zare mi licem...kako je malo dovoljno bit zadovoljnim? netko je ovih dana spomenuo da je to najvažnije..važnije i od sreće! "

citiram samu sebe neke pomalo daleke 2014.g. kako kratak i jednostavan zapis govori o ljubavi (facebook)! onoj mojoj, prema gradu u kojem živim! uz poneki foto budi nostalgiju. danas ću vjerojatno krenut opet put žnidaršića i malo po zagrebu! nadam se ne prevelikoj gužvi? iako je ugođaj proljetni, zagreb je isti. ja drugačija...no ipak, vrijeme je da se krene! u novu godinu, stoga živjeli!

Ne znam kako vama, ali meni je baš „zabavan“ i simptomatičan ovaj moj život na blogu! U ovo doba nekako, preciznije, na badnjak 2006.g. ukazala sam se na iskrici (prijavila me kćer) a godinu dana kasnije počela sam pisati na blogu! U čemu je kuriozitet? Pa u tome što sam stalno, svojom pojavom i pisanjem, izazivala rasprave i osporavanja? U ono doba, bilo je tu više bardova pisanja i bloganja tako da je moja malenkost bila tek dio te šarene bloške svite! Do sitnih sati u noć smo pričali, raspravljali i družili se. Tu i tamo sam bila dio tog šlagvorta, jer kao i svaka torta i blog je imao…svoje više i niže katove (staleže), one koji su obično dobivali palac dolje od aktualne „vladajuće“ klike! Normalno, svako malo čopori su se posvadili i uvijek je bilo otpadnika, prelaznih perioda i prelazaka iz jedne momčadi u drugu. Sve u svemu, ekvilibrirala sam onak sama među svima. Pa sam se ponekad priklonila jednima, pa onda drugima…pa onda nekom pojedincu! Normalno, bloški „vladari“ i klanovi to nisu dobrohotno prihvaćali. Jer, ili si s nama ili si protiv nas? A ja sam nekako uporno /pa i danas/ pisala o sebi, svom životu…svojim orgazmima (normalno je o tome pisati na dejting sajtu), svojim ljubavima, svojim pogledima kako svjetonazorskim tako i glede dnevne politike? I opet normalno, uvijek sam imala oponente….jer tko je vidio misliti svojom glavom i imati svoj život? Pa su me tako godinama opanjkavale „bloške veličine“ ala vega, božićnica, cyberica. Moja „agresija“ se sastojala u tome kaj sam dobro izgledala pa svaka objava moje fotke izazivala je konsternaciju (ali ne ovu krelčevu, jer mi je dotični nosil tortu za ročkas) med tim bloškim veličinama. Potom je došla veličina od meije koja je postala bandićeva „kraljica“ bloga! Ovdje nije bila prisutna ljubomora na izgled, pisanje ili slično već naprosto, ljudi ne podnose čuti istinu o sebi! A ja sam nekako uvijek bila ljubitelj istine. Ponekad sam i ja znala glumiti dvorsku ludu na blogu ali mi to nije bilo zanimanje. Osobito ne pod radnim vremenom kada sam radila! Potom su došla opet neka druga vremena kad sam bila dio „klana“ koji se sastajao u pivnici, ali avaj…ni ta ljubav nije predugo potrajala? Čopor mi nikad nije ležao jer naprosto sam jedinka! Pa sam ostala zapanjena vokabularom tzv bližnjih blogera (cyb), sramotnom šutnjom bliskih „prijatelja“ i općenito upoznala ljudsku prirodu šutnje! Šutnja je najveća riječ ljudska! Šutnjom se najviše kaže, osobito kada treba govoriti? Godinama otada, mijenjali su se statisti ali su moje priče ostajale iste! I nadalje ljudi tj nickovi koji su se sveudilj skrivali nisu mogli podnijeti moje razotkrivanje…moje fotke iz stvarnog života (sa škampima na tanjuru npr), moje izlete i plesnjake, moje ljubavne avanture, moje smjele misli glede života i sexa…općenito, bila sam crvena krpa većini žena i muškaraca! Nije red pričati i pisati o svom životu, jer treba prikriti i sakriti sve tragove u snijegu. A snijeg nikako da padne! I biti sve osim onoga što jesi? Pa je tako moje pisanje okarakterizirano uglavnom kao neka hvala (tko vama brani da vi pišete o svom životu), moj stav o crkvi i religiji kao ugroza vjernika, mišljenje o greškama političara i otvoreno agitiranje za biti a ne imati, kao ataka na poredak, sustav, društvo…jbt državu samu? Dakle, blogeri su uglavnom glumatali javno a voljeli, jebali i pričali tajno! Vrijeme je blagdansko…vrijeme kraja godine da čovjek napravi rezime i podvuče crtu? Onoga što je činio i što nije, kao i onoga što je postigao ili nije! Meni je ova godina višeznačna baš glede mog uspjeha i neuspjeha! I nadalje ne razumijem zašto drugima smetaju moje priče? Zar nemaju svoje? Pa pričajte ih ljudi, sebi ako već nećete drugima! Ja sam sve svoje priče ispričala…svojoj djeci, svojim radnicima, svojim partnerima. Ali, još uvijek imam potrebu ushitit se i zavapit kad čujem neku ljudsku besjedu! Onu koja pogađa u srce i dušu. Eto, čitam da su djeca invalidi (kao i odrasli) ostali bez mnogih pomagala? Sveudilj se slavi Božić ali oni ljudi (ej, to su ljudi) u kontejnerima kao da ne postoje? I svi oni u dugoj koloni gore na Kajfeš bregu. Jesu li to uspjesi ove države o kojima ovih dana priča premijer? Ili ja živim u nekoj drugoj državi pa ne vidim sve te benefite i uspjehe ove države, ovog grada, ovog naroda…ushićenost na svakom koraku? Odem npr u Prag i tamo se svaki put ugodno iznenadim…tramvaj dolazi svake dvije minute točno na vrijeme, fasade su uređene i nema ružnih grafita, na svakom ćošku mogu pojesti fini ručak za dvoje za cca 200 kn, slušam kako država brine o svojim građanima dobrom zdravstvenog uslugom (nema tamo listi čekanja) i kako oni dobro žive (čitam da je prag jedan od najboljih gradova za život)…pa se sjetim kako je ta ista država prije 30 godina bila jadna i neugledna? Gdje su to oni otišli? Ili smo mi otišli? I zašto ja sve to vidim i o tome pišem? Imam lijepe zelene oči pa biće je problem u boji? Ili je možda problem u mojoj kovrčavoj kosi? Nije to baš normalno…imati vijuge ispod takve kose! Ljubav na sve strane…partner me obasipa, iz svake tv postaje viri dnevno barem pet ljubavnih romantičnih filmova…a ja nekako zebem! U duši, u tilu…no, ne bojte se neću nikom reći da je ova moja jebada samo moja! Vi ste sretni, berićetni i uživate život! Ne daj bog ovih dana reći da si sam i da nemaš nikog (a kamoli obitelj), ne daj ti reć da nisi imao što stavit u tanjur osim onog što ti karitas udijelio! Idem u Novu sa starim novcima (eure još ne računam), sa starim cipelama, starim stanom, starom iskricom i novom….samoćom! Sve u svemu, na zapadu ništa novo!

kako sam ja upravo svoje današnje saturnalije zavšrila evo malo da ih podijelim s vama i ujedno vam ih čestitam!


"Danas završavaju Saturnalije, drevni rimski festival u čast boga Saturna. Praznik je proslavljan prinošenjem žrtava u Saturnovom hramu na rimskom forumu i javnim gozbama, koje su pratile razmjene poklona, stalne zabave i karnevalska atmosfera koja je ignorirala rimske društvene norme.
Za vrijeme sedmodnevne svečanosti posvećene bogu Saturnu pilo se, plesalo, kockalo i uživalo na svaki dozvoljen i nedozvoljen način; odnosno, nedozvoljeno je postajalo dozvoljeno tih dana, kada čak ni sudovi nisu radili, pa je upravo kratkotrajno odsustvo zabrana i reda pridonosilo slasti razuzdanih užitaka. Robovi bi bili slobodni te bi ih prema nekim tvrdanjama na gozbama posluživali njihovi gospodari. Zato su se zvale i praznikom robova, lat. Feriae servorum. Senatori bi nosili tunike umjesto formalnih toga, a bilo je čak i zamjene odjeće između muškaraca i žena. Saturnalije su završavale uoči dvadeset i petog prosinca, dana Mitre, iranskog boga svjetlosti, dana posvećenog nepobjedivom suncu, pa su taj dan kasnije pokršteni Rimljani elegantno pretvorili u kršćanski svetak i tako mu produžili vijek za najmanje dva milenija. Ali u što su se pretvorile saturnalije? Vjerojatno nisu nestale jer one nisu bile samo produkt rimske civilizacije, nego prvenstveno ljudskog poriva da u sumorno doba godine dobije oduška. Saturnalije su bile festivali kojima se rimska civilizacija, kao i indijska prije nje, i mnoge druge, prilagođavala, atavističkim valjda, ljudskim potrebama. Nesumnjiva im je prednost bila to što su bile jasno definirane – točno se znalo što saturnalije nude i podrazumijevaju. Pjesnik Katul je Saturnalije nazivao „najboljim od svih dana“.
Prema nekim izvorima je upravo ovaj blagdan prethodnica današnjeg Božića."

c/p Sekularni kalendar

https://www.facebook.com/775723462463499/posts/pfbid033VE9aYHjoTWviapP8CDhb
Dv8QAWmfnCjksYfND9Q5joQQHbn3UNFnuP4b2LRxJpBl/?sfnsn=mo

HUM, ISTRA
(najmanji grad na svijetu)

Zapis ću započeti fotkom najmanjeg grada na svijetu i najvećom Hrvaticom u tom najmanjem gradu!Ideju mi je dala blogerica Dona! Pa sam se odjednom osjetila tako velikom Hrvaticom da sam odlučila to i obznaniti! Pa bih voljela da u ovoj mojoj prelijepoj domovini bude još takvih velikih Hrvata? Popis je malo podulji (cca 300 gradova, mjesta, naselja i znamenitosti HR i sigurna sam da sam ih na desetke izostavila) pa će biti problem sve to i pročitati. Većina vas nikad čula za dobar dio tih gradova, gradića i lokaliteta! Stvarno sam obišla tu svoju domovinu uzduž i poprijeko, od sjevera do juga, od istoka do zapada o svom trošku a ne o trošku države (autobusi, vlakovi i slično kad je država plaćala). I nisam samo „prozujala“ kroz te krajeve već sam u njima boravila i nekoliko puta, spavala i po nekoliko dana, često stala u prolazu i ručala, u svakom od tih popila ili kavu ili obavila neki posao (zadnjih deset let sam poslovno morala obilaziti lijepu našu)! Dakle, svaki moj obilazak dotično mjesto je imalo i neku korist. Ja sam uživala u čarima nekog mjesta, pogleda, znamenitosti a oni su zauzvrat u vidu turističke pristojbe, ručka, kave i sl potrošnje imali neke koristi od toga! Rekla bih, simbioza je bila na obostrano zadovoljstvo! Voljela bih čuti da ste i vi putovali, obilazili i uživali u ovoj lijepoj našoj? Nisu samo šolde donijeli turisti koji su došli izvana, već i mi građani HR bi trebali upoznati svoju domovinu, da ju poznajete kao ja npr? I da ju takvim poznavanjem toliko volite kao ja! Možete me slobodno pitati za svako ovo mjesto, grad…što znam o njemu, reći ću vam iako je ponekad teško znati puno ako si samo u prolazu popio kavu ili poje neki fini ručak, popeo se na neko brdo i sl. Pa ipak, ufam se da poznajem (a ne samo volim) svoju domovinu u kojoj sam se rodila, odrasla i umirovila se! Usudila bih se reći, slobodno neka me protjera van netko čije noge su više dotakle i obišle ovo tlo. Hvala onima koji su život i zdravlje dali za nju, klanjam im se do poda. I onih u onom ratu i ovih u ovom ratu jer se u oba rata borilo protiv zla! To što nisam sudjelovala niti u jednom ne znači da sam manje Hrvatica i ne volim svoju zemlju, kako onu u kojoj sam se rodila tako i ovu u kojoj sam ostarjela! I tada i sada to je Hrvatska (ista ona o kojoj govori i Ustav)! Ne želim nikome nikad da mora ići u rat. Pacifist sam po vokaciji, ali jasno je čemu uglavnom služe ratovi (interesnim skupinama a stradavaju nevini). Moram priznati da sam jako ponosna na sebe što sam ovu svoju Hrvatsku tako „prešpartala“! Želim i vama ponos i slavu za vaša postignuća!
Zapis ću nastaviti i popisom svih gradova, naselja i nekih drugih znamenitosti ove lijepe naše koje sam obišla! Nije da se natječem s vama, ali voljela bih od tog silnog hrvatstva zadnjih dana, vidjeti još neki znak ljubavi prema Hrvatskoj osim samo onog nogometnog, dakle, nečiji doprinos Hrvatskoj i hrvatstvu? i da, možete me pitati o bilo kojem navedenom mjestu, gradu...što, gdje, kako...reći ću vam (ako imalo sumnjate da sam sve to izmislila?). Ovo sam učinila radi sebe a ne radi vas kako bih vam bilo što dokazivala...naprosto mi se sviđa Donina ideja Hrvatstva! P.s. nisu gradovi baš najbolje sortirani po županijama i regijama, ali bitno je da su tu kao i moj ponos i slava sa svima njima!
ISTRA
UMAG
NOVIGRAD
POREČ
VRSAR
ROVINJ
FAŽANA
PULA
MEDULIN
PREMANTURA
TAR
BUZET
BUJE
GROŽNJAN
MOTOVUN
VIŠNJAN
BALE
TINJAN
SV.PETAR U ŠUMI
ŽMINJ
KANFANAR
SVETVINČENAT
BARBAN
JURŠIĆI
PEROJ
VALTURA
MARČANA
ŠIŠAN
LIŽNJAN
BANJOLE
BARBARIGA
POMER
RABAC
LABIN
PAZIN
HUM
LUPOGLAV
PARKK PRIRODE UČKA
VODNJAN

PRIMORJE I GORSKI KOTAR, LIKA, SREDIŠNJA HRVATSKA
RIJEKA
NOVI VINODOLSKI
OPATIJA
IČIĆI
LOVRAN
MOŠĆENIČKA DRAGA
MATULJI
KASTAV
VIŠKOVO
ČAVLE
RIJEKA
BAKAR /BAKARAC
KRALJEVICA
CRIKVENICA
SELCE
DRAMALJ
JADRANOVO
RISNJAK
VRBOVSKO
BROD NA KUPI
SKRAD
LOKVE
DELNICE
FUŽINE
MRKOPALJ
RAVNA GORA
BEGOVO RAZDOLJE
KUPJAK
BROD MORAVICE
LUKOVDOL
JEZERANE
OTOČAC
KUTEREVO
KRASNO
KARLOBAG
ŽUTA LOKVA
GACKA
GOSPIĆ
UDBINA
GOMIRJE
VITUNJ
OGULIN
OŠTARIJE
PLAŠKI
JOSIPDOL
KLEK (PLANINA)
JASENAK
DREŽNICA
BJELOLASICA
TOUNJ
GENERALSKI STOL
NOVIGRAD NA DOBRI
DUGA RESA
KARLOVAC
RAKOV POTOK
POKUPSKO
BUŠEVEC
KRAVARSKO
DESNO TREBARJEVO
KUPINEČKI KRALJEVEC
PISAROVINA
RUDE
BREGANA
SV. NEDJELJA
SAMOBOR
RASTOKE
GOSPIĆ
SLUNJ
GACKA
OZALJ
KRAŠIĆ
JASTREBARSKO
MODRUŠ
BRINJE
SENJ
KRIVI PUT

SREDNJA DALMACIJA I OTOCI

STARIGRAD
SELINE
ZRMANJA PARK
KRK (GRAD)
OMIŠALJ
ŠILO
NJIVICE
MALINSKA
PUNAT
KOŠLJUN
VRBNIK
BAŠKA
STARA BAŠKA
JURANDVOR
KOŠLJUN
CRES(GRAD)
OSOR
LUBENICE
MERAG
MARTINŠĆICA
BELI
LOŠINJ MALI
LOŠINJ VELI
SUSAK
SALI (D.OTOK)
UGLJAN (PREKO)
LUKORAN
ŽDRELAC (PAŠMAN)
TKON
PAG (GRAD)
STARA NOVALJA
LUN
CASKA
GAJAC
ŠIMUNI
POVLJANA
RAB(GRAD)
LOPAR
SUPETARSKA DRAGA
KAMPOR
BARBAT
JABLANAC
PETRČANE
ZATON (ZADAR)
BIBINJE
NIN
SUKOŠAN
BIOGRAD N/M
SV. FILIP JAKOV
DRAGE
TURANJ
POSEDARJE
NOVIGRAD
OBROVAC
PAKLENICA
PLITVICE
BENKOVAC
RASLINA
ŠIBENIK
BRODARICA
ŽABORIĆ
ZATON ŠIBENSKI
TRIBUNJ
VODICE
SRIMA
TISNO
JEZERA
JADRIJA
KAPRI
ŽIRJE
KRKA NAC PARK
SKRADIN
VISOVAC
ROGOZNICA
BORAJA
PERKOVIĆ
SITNO
PRIMORSKI DOLAC
TROGIR
DRNIŠ
KNIN
MARINA
MUĆ
SPLIT
BRAČ
SUPETAR
POSTIRA
SPLITSKA
SUTIVAN
NEREŽIŠČA
MIRCA
MILNA
BOL
PUČIŠĆA
SUMARTIN
POVIJA
SELCA
HVAR
PAKLENI OTOCI
PITVE
SUĆURAJ
JESLA
STARIGRAD
IVAN DOLAC
VRBOSKA
SVETA NEDJELJA
KORČULA
LUMBARDA
KORČULA
BLATO
VELA LUKA
BRNA
PLOČE
(PELJEŠAC)
OREBIĆ
VIGANJ
STON
POTOMJE
TRSTENO
MLJET /POMENA/
VIS
KOMIŽA
BIŠEVO
VIS
DUBROVNIK
ĆILIPI
SLAVONIJA, SREDIŠNJA HRVATSKA, ZAGORJE
VUKOVAR
ALJMAŠ
VINKOVCI
KOPAČKI RIT
OVČARA
POŽEGA
JAKŠIĆ
ZVEČEVO
OSIJEK
ĐAKOVO
NOVA GRADIŠKA
DUBICA
NOVSKA
DVOR NA UNI
KOSTAJNICA
IVANIĆ GRAD
DUGO SELO
SESVETE
VELIKA GORICA
PETRINJA
SISAK
LEKENIK
DVOR NA UNI
KOPRIVNICA
BJELOVAR
VRBOVEC
VIROVITICA
VELIKO TRGOVIŠĆE
KUMROVEC
KRIŽEVCI
ĐURĐEVAC
ČAZMA
LUDBREG
VARAŽDIN
VARAŽDINSKE TOPLICE
ČAKOVEC
MACELJ
TRAKOŠĆAN
MAROF
SV. MARTIN NA MURI
ZELINA
KLINČA SELA
HUDI BITEK
STUPNIK
MURSKO SREDIŠĆE
BEDEKOVČINA
ZABOK
VELIKI TABOR
TUHELJ.TOPLICE
STUBIČKE TOPLICE
KRAPINA
KRAPINSKE TOPLICE
JAKOVLJE
VALENTINOVO
KLANJEC
HUM NA SUTLI
ZAPREŠIĆ

čitam jutros kako je sve veći problem u svijetu satira? naime, sve je više portala koji pišu na satirični način o stvarnim događajima, a raja onda to puši kao istinu? pa dijele te vijesti na drugim portalima kao istinite! pa opet čitam jutros da su naši brončani dečki slavili jučer tako da su pjevali ovu poznatu pjesmu kako nije u šoldima sve! pa sam onda iz svega toga zaključila kako valja dijeliti stvarnost od mašte?

Link

ja valjda imam s tim problem? pa sam tako čitajući sve to, zaključila kako bi dobro bilo danas otići na trg na doček! ne samo da će se podijeliti onih dva miliona kuna što je potrošeno na doček, već će i brončani dečki od svog bogatog "ulova" odreći se 10% u korist navijača (nije sve u šoldima)! pa će tako podijeliti 20 miliona....a ako bude milion ljudi na dočeku, eto jedne lijepe novčanice (umjesto da obilazite bankomate koji ne rade) koja će pasti s neba po svakom na dočeku!
ja već sad mogu zamisliti kak ćete se ozariti kad vam s neba padne jedna takva novčanica! zato uživajte i budite strpljivi...dovoljno dugo gledajte u nebo...možda oni počnu prosipati lovu već od aerodroma...pa puhne neki južni vjetar pa sve to donese banu pod rep? eto, toliko od mene danas! nisam mogla sačekati rudanicu, pa sam ju odglumila! onako, svježa jutrom uz kavu! moram priznati da sam se baš zabavila pišući ovo...sve nešto promišljam kako bi mi i charli hebdo pozavidio? i vama želim dobru zabavu danas!