HIPOKRIZIJA

nedjelja

Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno? kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak

i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda

pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak

e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak

stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota

ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka, kad ga imam! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju ili su suvišni! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou. i uvijek sam se pitala zakaj taj kepec (ali fenomenalni ima um i režiser) misli o sebi u fizičkom smislu kako je nenadjebiv muškarac u svim svojim filmovima glumi nekog macho tipa i zavodnika? ha ha...mora da se šali?

Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

a može i ovaj (iako je bolji original, al sviđa mi se ova orange cura...moram što hitnije pohodit frizera)

Link

https://www.index.hr/vijesti/clanak/splitski-vijecnik-gradonacelnici-supetr




a-steta-sto-traktori-ne-plove-morem/2070507.aspx



eh, balavac je pravi baštinik onih "nedužnih civila" koji su pobijeni na bleiburgu! zanimljivo kako cijeli svijet gleda posve drugačije na te događaje (osobito englezi koji su svu tu zarobljenu vojsku predali partizanima koji su bili stvarni pobjednici na ovim prostorima i saveznici saveznika) kojima se neki hrvati jako ponose? a i austrijanci su rekli svoje! i kako samo prijeti svima nama koji baštinimo neku drugu kulturu, svjetonazor i koji se isto borimo protiv nepravdi iz povijesti...ali ne mržnjom i prijetnjama već...hm....odlaskom iz ove lijepe naše! kad vam odu svi "neprijatelji" tko će vam onda biti neprijatelj? žena je tako kulturno i pismeno sve vas stavila na pravo mjesto jer vam u današnjem modernom svijetu...nema mjesta!
(moj komentar pod punim imenom i prezimenom na portalu i ovoj objavi)

ali, kad smo već kod bleiburga i "komemoracije" (koju spominje danas na blogu krelec) evo malo povijesnih činjenica za one koji čitaju!

".....Novo „uzbuđenje“ u javnosti izazivaju pojedinci i mediji, iznoseći svoje brojke o žrtvama Bleiburga i Križnog puta u „prigodnim“ tekstovima u kojima se „povijesno“ tumači da je zločin bio planiran i naređen iz vrha tadašnje Jugoslavije, odnosno – neposredno od strane Tita. Međutim, vrhovni komandant Jugoslavenske armije Josip Broz iz Beograda je 14. svibnja 1945. godine poslao brzojav štabovima 1., 2., 3. i 4. armije JA, te glavnim štabovima Hrvatske i Slovenije čiji je sadržaj od kapitalne povijesne vrijednosti: „Preduzmite najenergičnije mjere da se po svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zarobljenika i uhapšenika od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje među zarobljenicima i uhapšenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela ratnih zločinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi daljnjeg postupka“..."

iz ovog citata što je naredio Tito da se zaključiti da je dotični rekao gotovo isto što i Tuđman kada smo olujom vratili otete krajeve HR od strane srba i kad su srbi krenuli bježat!
ja vjerujem i jednom i drugom da su rekli to što su rekli (jedino je pitanje jesu li držali figu u džepu a to je na povjesničarima a nikako ne na meni)?

s jednom drugom izjavom bih se posve složila:

"Tomislav Jakić, istaknuti novinar i svojedobno savjetnik Stjepana Mesića za njegova mandata kao predsjednika države, uz ostalo piše: „Je li istina da je poslije predaje ustaško-domobransko-četničko-belogardijske grupacije, praćene povelikim brojem civila, bilo likvidiranja? Istina je! Je li istina da se to događalo poslije službenog završetka rata u Europi? Istina je! Ali, istina je i to (što nitko nije rekao, niti svih ovih proteklih godina govori), da se spomenuta grupacija povlačila prema granici s Austrijom uz borbu, odbijajući predaju – poslije službenog završetka rata u Europi, dakle poslije onoga dana kada je trebala položiti oružje. Kao što je, formalno-pravno, istina i to (što opet nitko ne govori) da zbog toga što je odbila predaju i nastavila borbu i poslije službenog zavšetka rata, ta grupacija više nije imala status legitimne i legalne oružane sile. Sve to, naravno, ne mijenja ništa na činjenici da su izvršene likvidacije koje se ne može nego najoštrije osuditi, ali smješta cijeli događaj u donekle drugačiji kontkest, a to se nekima očito ne sviđa.“

kad smo kod bleiburga, evo još malo činjenica:

"...Uvodna uvertira Bleiburga i početak formiranja bleiburške kolone započela je u jesen 1944. godine, kada je NOV Hrvatske (odnosno Osmi dalmatinski korpus) trajno oslobodila hrvatsku obalu od Dubrovnika do Zadra, odnosno cijelu Dalmaciju i jugoistočnu Liku – podsjeća dr. Branko Dubravica, profesor. Izbjegle kolone poražene njemačke vojske i vojske NDH povlačile su se unskim pravcem ka Bihaću i Zagrebu i neretljanskim pravcem od Mostara ka Sarajevu i Zagrebu. Na pravcu nastupa NOV Hrvatske i kasnije 4. armije koja je po nacionalnoj i teritorijalnoj pripadnosti bila uglavnom hrvatska, nije se dogodio Bleiburg, ali je odmazda nad poraženima bila ograničenog karaktera.
Stoga južna polovina Hrvatske, ili prostor južnije od Plitvica ne živi pod dojmom blajburške tragedije, osim manjih dijelova zapadne Like oko Gospića. Izbjeglička kolona prvo se slivala dolinama rijeke Une, Vrbasa, Save i Drave u pravcu Zagreba i Varaždina, da bi tako okupljena napustila crte obrane pred Zagrebom i krenula put Koruške u Austriji, nadajući se probiti tim pravcem i predati Englezima. U izbjegličkoj koloni zateklo se oko 50% vojnika i civila s prostora Bosne i Hercegovine, Hrvati katoličke i islamske vjeroispovjesti, kako je tadašnja sližbena politika gledala na Muslimane.
Temeljna pogreška vodstva NDH
Odluka o napuštanju obrambenih crta na Ilovi i Uni, to jest u široj obrani Zagreba, te pakiranju kofera za put na demokratski Zapad, bila je temeljna pogreška vodstva NDH. U izbjegličku kolonu uključili su se i oni pojedinci i grupe koje se nisu osjećale krivim za služenje režimu NDH i koje bi bile pošteđene progona, torture i likvidacija koje su mnogi u zarobljeničkoj koloni doživjeli.
Neuspjeli prodor glavnine vojske NDH u središte Koruške Klagenfurt, završio je okruženjem od strane Engleza i jugoslavenskih partizana, među kojima je bio i Šesti slavonski korpus u sastavu 3. armije JA. Nakon okruženja uslijedila je kapitulacija pred Englezima i izručenje partizanima. Manji dio snaga probio se u dubinu Austrije i našao pod zaštitom angloameričkih snaga, dok je većina vraćena u Jugoslaviju. Tada je nastupila drama u kojoj su mnogi izvučeni iz kolone i odvedeni na stratišta u Sloveniji i graničnim područjima u Hrvatskoj.
O tome tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone odlučivali su samovoljni pojedinci partizani. Jedni su strijeljani zato što su imali činove, drugi zbog boje odora, treći zbog vremena stupanja u vojsku, četvrti zbog određenog zavičajnog podrijetla, peti zbog toga što su prepoznati kao zločinci, i tako redom. Nakon početnog razvrstavanja i formiranja kolone nazvane Križni put, većina preživjelih dospjela je u sabirne logore gdje je provela pet do osam mjeseci i dočekala amnestiju.
Bleiburg se nije mogao izbjeći, ali se mogao znatno ublažiti. Na Bleiburga ljudi nisu ubijani samo zato što su bili Hrvati, već zato što su kao vojnici ili civili bili u službi NDH, u kojoj su u ime Hrvata i hrvatske nezavisnosti ustaše počinile stravične zločine, a zbog kojih su u obračunavanju s onima koji su bili u Bleiburgu u znak odmazde pored objektivnih krivaca stradali i vojnici i civili koji nisu bili zločinci, samim time što su bili vojnici ili službenici NDH. Na Bleiburgu nije bilo Hrvata iz Istre, Međimurja, Baranje, Rijeke i Zadra, ili ih je bilo vrlo malo s podruja Dalmacije, dok ih je gotovo 50% bilo iz Bosne i Hercegovine – Hrvata dviju vjeroispovijesti (katolika i muslimana) prema tadašnjem ustaškom pogledu na Muslimane kao etničke Hrvate.."

eto, toliko o mom doprinosu glede bleiburga, križnog puta (imala sam prilike s nekim sudionicima razgovarat o tome), balavca koji priča o bleiburgu i "likvidaciji" nas koji mislimo drugačije...o jadnoj hrvatskoj koja još niti danas ne zna istinu o svim svojim izgubljenim ratovima? zašto? pa možda zato što upravo istina smeta razno-raznim bivšim i sadašnjim te budućim bivšima koji na krilima nacionalizma i stradanja HR građana grade svoju "blistavu" karijeru poltrona, ulizica, uguznika i ostalih koristoljibivih političara na ovim prostorima još od onog rata naovamo, a osobito nakon ovog domovinskog! sva sreća da mladi uglavnom jebu i ustaše i partizane, kao i sve nas ostarjele i onemoćale koji smo ih sjebali bar za jedno 50 godina života! no, ipak je zanimljivo kako to da je na bleiburgu najviše bilo upravo življa iz BiH a menje iz ovih nekih dijelova RH s tim da ih iz nekih dijelova RH (a pretežito hrvatsko stanovništvo) jedva da je bilo? (cit: Na Bleiburgu nije bilo Hrvata iz Istre, Međimurja, Baranje, Rijeke i Zadra, ili ih je bilo vrlo malo s podruja Dalmacije, dok ih je gotovo 50% bilo iz Bosne i Hercegovine – Hrvata dviju vjeroispovijesti (katolika i muslimana) prema tadašnjem ustaškom pogledu na Muslimane kao etničke Hrvate..").

Valjda su to ti "zaslužni" hrvati o kojima slušamo već 30 godina u samostalnoj i suverenoj RH pa njihovi potomci kroje gaće današnjih 4.5 miliona hrvata u RH?

jučer tj danas smo malo čilali uz chil out mjuzu i bend, sastavljen od dva dječaka i jedne djevojke! dečki prekrasno sviraju gitare (obične) ali imaju i prekrasan glas! a cura dobro pjeva! istina, bilo je tu možda više bluesa, jazza...a mjesto tj birc jedva da biste našli na zemljopisnoj karti googlove mape a cijeli mix proizveo je još jednu besanu noć. i fakat, fala bogu da je korizma. odričem se tulumarenja, plesnjaka, čilanja...barem ovako čoporativno...do daljnjega! dvije noći tj jutra su posve dovoljna do travnja? mirna nedjelja pa neka takva i ostane!

evo vam malo da se pročilate!

Link

potpisujem!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-zemlja-koja-mrzi-zene/2069357.
aspx


DANAS se u svijetu slavi 8. mart, Dan žena. Ovaj međunarodni praznik koji je nastao na poticaj njemačke borkinje za ženska prava i marksistice Clare Zetkin, u Hrvatskoj se počeo obilježavati za vrijeme socijalističke Jugoslavije, no devedesetih je s dolaskom Franje Tuđmana i HDZ-a na vlast postao društveno proskribiran. Razlozi za to nisu misteriozni: 8. mart se za početak u kolektivno sjećanje usjekao baš tako, a ne kao 8. ožujka, što je bio prvi problem nacionalističkim jezičnim puritancima koji su od 1990. do danas opsjednuti “čišćenjem” hrvatskog jezika od tzv. srbizama.

Nadalje, bio je to praznik nastao na tekovinama internacionalne ljevice, što također nije odgovaralo Tuđmanovom nacionalističkom režimu. Još gore, Dan žena je utemeljen na ideji ženske emancipacije, a HDZ je nastupio s platformom retradicionalizacije društva, naravno, uz svesrdnu podršku Katoličke crkve, a po novom modelu zadatak žene je da prvenstveno bude hrvatska žena i slijedom toga masovno rađa buduće generacije Hrvata i da općenito bude kuš.

U Tuđmanovoj Hrvatskoj žene se svodi na rađalice nacije

Pregršt je primjera patrijarhalnih grozota iz devedesetih kojima su udareni temeljni današnjoj konzervativnoj revoluciji što truje hrvatsko društvo, no spomenut ćemo samo dva, koja su doista paradigmatska: 1. ministrica obrazovanja je bila žena koja je u javnosti objašnjavala da ona ustaje kad muškarac uđe u prostoriju i 2. jedina žena koja zauzima istaknuti status u mitologiji Domovinskog rata je Kata Šoljić, štovana zbog toga što su joj svi sinovi poginuli u borbi za, kako se to voli reći među nacionalistima, hrvatsku državu, odnosno ostvarenje fiktivnog tisućljetnog sna.

Unatoč brojnim pokušajima HDZ-a i njegovih društvenih saveznika da se Dan žena u Hrvatskoj zatre, 8. mart je ipak preživio te nije zamijenjen sustavnim forsiranjem Majčinog dana koji žene svodi na njihovu maternicu, već je zadobio i novu snagu zahvaljujući angažmanu feminističkih udruga. S jedne strane je 8. mart i dalje onaj pomalo kičasti polupraznik kada se ženama u obitelji, na poslu i socijalnom krugu kupuje cvijeće, no s druge je to dan kada se prosvjeduje, kada se analizira kakav je položaj žena u hrvatskom društvu danas.

Kampanja protiv Istanbulske konvencije

Nažalost, s obzirom na događanja u hrvatskom društvu, može se zaključiti da je Hrvatska postala zemlja koja mrzi žene. To se naročito vidjelo u bitci u povodu ratifikacije Istanbulske konvencije, koja službeno nosi naziv Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Desno-klerikalne snage su orkestriranom kampanjom dio stanovništva uspjele uvjeriti kako je riječ o dokumentu koji je prijetnja opstanku Hrvatske. Masovno se izmišljala “rodna ideologija” koja se navodno krije u Istanbulskoj konvenciji, i to zato što se u njoj spominje riječ “rod”, koja je odjednom predstavljena kao nešto jako zlokobno iako je riječ o konceptu o kojem svatko uči u trećem razredu srednje škole.

Protiv konvencije koja štiti žene od nasilja organizirali su se i prosvjedi u Zagrebu i Splitu, mobilizirale su se uz pomoć Katoličke crkve tisuće građana koji su obmanuti kako bi podržali laži konzervativnih snaga. No kada se cijela stvar demistificira, ostaje to da su tisuće ljudi u Hrvatskoj izašle na ulicu kako bi demonstrirale protiv prava žena i da su ti prosvjedi u svojoj suštini bili ženomrzački.

Zapaženi govor Marka Vučetića

Promjeni stava utemeljenog na ženomrzačkoj propagandi i lažnom suverenizmu nisu pomogli ni izvrsni istupi nekih zagovornika IK, poput sada već glasovitog govora saborskog zastupnika Marka Vučetića, koji je u sabornici održao vatreni pledoaje u korist Konvencije i prava žena. “Upustimo se u izgradnju društva i svijeta koji će prestati biti nasilan, koji će biti pluralan, svijeta koji će shvatiti da pozivanje na ovaj ostrašćeni suverenizam jest još jedna vrsta logičke ironije. Pogledajte, suverenisti negiraju unutarnji suverenitet. Na koji način? Unutarnji suverenitet znači da vlast proizlazi iz naroda. Narod nije homogen, to je heterogena stvarnost. Ima mnoge identitete: rodne, spolne, religijske, nacionalne... Suverenisti koji uzimaju u obzir samo jednu kategoriju negiraju unutarnji suverenitet. Isto tako kao što ne shvaćaju da parodijski nastupaju da su etnobiznismeni. Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj jesu oni koji na temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na svjetsku manjinu. Najopasniji ljudi u Hrvatskoj su oni koji su odlučili da im instrument nasilja bude instrument kako će se odnositi prema drugim ljudima.

Ovo je jednostavno pitanje, a to je hoćemo li priznati da su žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali?

Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili.

I zbog toga kažem, kad bi cijeli svijet bio protiv ratifikacije, ja bih i dalje bio za ovu ratifikaciju zato što ova ratifikacija sućutno prilazi sadašnjoj ženi jer u njoj vidimo simbol povijesne žene koja je bila ugnjetavana. Ova odluka da sudjelujem u ratifikaciji je odluka mene kao historijskog bića koji imam odgovornost prema svim ženama ovog svijeta i svih vjekova", grmio je Vučetić.

Katolička crkva žene proglašava "drugotnima" i "štracama"

Napad na Istanbulsku konvenciju - koji se nastavio i nakon ratifikacije organiziranjem prikupljanja potpisa za referendum protiv IK - nije jedini primjer udara na žene koji izvodi dobro organizirana desno-klerikalna družba predvođena udrugama poput U ime obitelji i Vigilare u koordinaciji s Katoličkom crkvom. Vodi se i kampanja protiv prava na pobačaj, koji protivnici opisuju kao “ubojstvo nerođenog djeteta”, što temelje na dvojbenoj tvrdnji kako je neprijeporni stav znanosti da život počinje začećem. Iz tog stava logično slijedi da su žene koje se odluče na pobačaj ubojice, kao i liječnici koji obavljaju prekid trudnoće. Kako nema zemlje na svijetu koja ubojstvo ne kažnjava strogo i zatvorom, iz stava o pobačaju kao ubojstvu proizilazi da bi oni koji su fanatično protiv pobačaja i koji ga žele zakonski zabraniti, žene slali u zatvor jer žele odlučivati autonomno o vlastitom tijelu. Takav udar na slobodu i prava žena više podsjeća na stanje u despocijama poput Saudijske Arabije ili u život u totalitarnom režimu kakav je bio onaj Ceausecsuov u Rumunjskoj nego na članicu Europske unije u 21. stoljeću.

Pritom naročito iritira što fanatični katolici žele svoja uvjerenja nametnuti cijelom društvu i svim ženama u Hrvatskoj, neovisno o tome jesu li one same katolkinje ili ne. Ali ne čudi što je jedan od ključnih temelja u širenju mržnje prema ženama u Hrvatskoj katolička ideologija, s obzirom na to da se od vodećih teologa Katoličke crkve u Hrvata, poput Ivice Ružića, može čuti da su žene “drugotne” i da trebaju biti pokorne muškarcima, dok kardinali u svojim propovijedima žene nazivaju “štracama”.

Strašni slučajevi femicida

Iz takvog općeg stava, koji se sve više širi u Hrvatskoj javnosti, proizilaze i slučajevi brutalnog nasilja nad ženama. Prema službenim podacima, žena u Hrvatskoj ima najveću šansu da bude ubijena od strane svog muža ili partnera, o čemu svjedoči, primjerice, svirepo ubojstvo Kristine Krupljan koju je s 88 uboda nožem ubio bivši dečko David Komšić jer nije mogao podnijeti kraj njihove veze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

On je samo najpoznatiji, ali ne i jedini primjer patrijarhalnog stava da je žena u osnovi vlasništvo muškarca, što se izražava u svakodnevici na tisuće načina, a najopasniji je svakako često upućena prijetnja ženama da će prekid veze s muškarcem za njih značiti smrt - “Ubit ću i tebe i sebe.”

Slučaj "Daruvarac"

Kada je, pak, riječ o nasilju nad ženama, dva su se slučaja izdvojila u javnosti u proteklo vrijeme. Prvi je obiteljsko nasilje župana Alojza Tomaševića, o kojemu je za medije javno progovorila njegova supruga Mara Tomašević, a drugi je premlaćivanje 18-godišnje djevojka od strane zadarskog nasilnika Darka Kovačevića "Daruvarca". On je svoju žrtvu premlaćivao više od pola sata usred bijela dana u kafiću u Zadru, u kojemu je radila kao konobarica, a dok se taj strašni čin odvijao, većina prisutnih gostiju se nije umiješala da zaustavi nasilje.

Isti taj "Daruvarac" je na kraju osuđen na pet godina zatvora, no odlazak na služenje kazne čeka na slobodi, partijajući uz pjesme Mile Kitića, a da mu nisu određene ikakve mjere opreza, pa ni da se ne smije približavati svojoj žrtvi, kojoj pak njegovi prijatelji i dalje s vremena na vrijeme prijete. Takav rasplet događaja možda najbolje svjedoči o tome kako se hrvatsko pravosuđe odnosi prema nasilju nad ženama.

Muke Mare Tomašević

Slučaj Mare Tomašević, pak, ilustrira kako pozicija političke moći štiti nasilnike poput njenog supruga Alojza, istaknutog HDZ-ovca kojega je stranka tek nakon mjeseci odugovlačenja izbacila nakon što ga je supruga uvjerljivo optužila za nasilje. Mara Tomašević je pomoć tražila i od premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, slala mu mejlove u kojima opisuje što joj se događa, no nitko iz HDZ-a nije na to reagirao, a Plenković je lakonski izjavio da mu “nisu prinijeli pažnji” elektronsku poštu Mare Tomašević. Kad je cijela stvar konačno pukla u medijima zahvaljujući hrabrim istupima Mare Tomašević, ministrica obitelji Nada Murganić je u svojoj prvoj reakciji sve komentirala sada već zloglasnom rečenicom “tako vam je to u braku”. Iz perspektive HDZ-ove ministrice nasilje je sastavni dio braka i privatna stvar, a ne društveni problem. Nažalost, Murganić nije jedina s tim stavom, ona je nehotice izrazila stav značajnog dijela hrvatskog društva koje često na slučajeve nasilja nad ženama refleksno reagira tako da optužuje žrtvu po refrenu “sama je to tražila”.

Od samog nasilja je zapravo možda i gori takav stav, koji dovodi do toga da se nad ženom žrtvom fizičkog nasilja nastavlja nasilje drugim sredstvima, a istovremeno se nasilnika ekskulpira od odgovornosti.

Znakovito u vezi sa slučajem Mare Tomašević je i da HDZ-ove ministrice, pa ni stranačka zajednica žena, nisu supruzi nasilnog župana pružile podršku, a kamoli zatražile da ga se ekspresno smijeni, a pomoći Mari Tomašević odbila je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Pokazalo se da je HDZ-ova stranačka disciplina svima važnija od pravde za ženu koju muž tuče i zlostavlja te da prva žena predsjednica Republike Hrvatske zapravo ne znači nikakav napredak za prava žena, između ostalog, i jer se Kolinda oko te tematike tijekom cijelog mandata uopće nije angažirala.

Kiretaže kao primjer odnosa zdravstvenog sustava prema ženama

Da hrvatskim vlastima nije stalo do žena pokazala je i rasprava o kiretažama u hrvatskim bolnicama koju je svojim potresnim govorom u saboru pokrenula zastupnica Mosta Ivana Ninčević-Lesandrić, koja je ispričala bolno iskustvo iz splitske bolnice koje je prošla nakon spontanog pobačaja.

Time je potaknula i druge žene da javno podijele svoje horor priče iz hrvatskog zdravstvenog sustava, pune liječnika koji se bez poštovanja odnose prema pacijenticama, no reakcija resornog ministra Milana Kujundžića bila je da žensku bol dovodi u pitanje, kao i iskustvo koje je ispričala Ninčević-Lesandrić. U podlozi takvog arogantnog stava je ideja kako je zadatak žene da trpi i šuti, da to mora biti njena definirajuća osobina, umjesto da se žene sasluša i da se njihovi problemi shvate ozbiljno.

Podzastupljenost žena u politici

Žene su podzastupljene i u politici: u Plenkovićevoj vladi su tek tri ministrice, u ovom sazivu sabora je najmanje žena od 1990., a i nedavni skup načelnika općina pokazao je da među stotinama čelnika lokalne samouprave ima zanemariv broj čelnica.

Zapravo, kada se zagrebe ispod površine, u skoro svakom segmentu hrvatskog društva mogu se naći mizoginija i patrijarhalni stavovi prema ženama, koje se i zbog demografske groznice koja je zahvatila javnost prvenstveno želi definirati kao majke, tj. inkubatore za proizvodnju nacije.

Dan žena kao dan protesta

Stoga su i potrebni prosvjedi poput današnjeg Noćnog marša u Zagrebu, na kojem će se u povodu Dana žena demonstrirati za prava žena.

Ona su u Hrvatskoj ugrožena indolencijom sustava, kampanjama desno-klerikalnih snaga i odbijanjem da se prepozna zastrašujuća patrijarhalnost hrvatskog društva koja raste od početka devedesetih do danas. Hrvatska je zemlja u kojoj se na ovaj ili onaj način mrze žene, i baš to je razlog da se Dan žena iskoristi kao jedan od načina ukazivanja na sve probleme kojima su žene u Hrvatskoj pritisnute.

večeras me pohodila neka sjeta...tuga. samoća baš i nije neki pratilac, osobito ako je dugotrajna? dugo već nemam svog čovjeka...dugo čežnja oplahuje moje obale. nemam kome reći, pa rekoh tebi! postojiš li? možda, ako već ne, onda jednom zame? eho...jeka...ili doista ti?

Stand By Me, Ben E King
Link

Percy Sledge - When a man loves a woman

Link

Otis Redding-Sitting on the dock of the bay
Link

The Ronettes - Be My Baby
Link

Patsy Cline - Crazy
Link

Roy Orbison - "Only the Lonely"
Link
i na kraju, al ne i zadnje!
Roy Orbison - In Dreams
Link

tih par stvari /bilo ih je još al nekak sam ih propustila zapamtiti/ koje su trajale u vožnji od kina do kuće zasjenilo mi film miljenica! još jedan oskarovac, još jedan dobar film al ne tako i toliko kako se činilo zbog oskara! prebučno, pretenciozno i do zla boga degutantno gledat te napudrane vlasulje i kraljevski dvor! no, film tj kamera je na trenutke jako dobra! no ovo pišem više radi starih dobrih stvari koje sam davnih dana snimila na tdk kazete i imam ih i danas! nije to mjuza moje mladosti (bila sam balava) ali zahvaljujući sisterici slušala sam ih i uživala na radio luxemburgu! večeras imam veče dobre stare mjuze! rekla sam mom pratiocu da bih večeras uz ovu dobru mjuzu, neko dobro vino i malo ludosti u srcu mogla svašta! to je bila muzika da ti se ježi koža! još ako si imao gramofon koji može primit desetke ploča, mogao si ljubav vodit do iznemoglosti! neki još čuvaju te gramofone...ja ploče....i tak, moglo bi biti svašta?
p.s. jebala vas korizma u 21.stoljeću...gdje ćete naći tolko pepela?

"operi kosu sjutra! nalakiraj nokte. probudi se dovoljno kasno kako bi mogla otići rano leći drugog dana. i odluči se (a nije stvar odluke, već definicija mogućeg) hoćeš li biti u zagrljaju mogućeg muškarca ili hoćeš mogući zagrljaj željenog muškarca? a možda je to samo mogući zajeb? možda se upravo toga bojim; saznati? u međuvremenu prolazi vrijeme kao u nekom međuspremniku; vakum, događanje, vakum! moja frendica koja se isto povukla na rezervni položaj (nema je već neko vrijeme) to bi zorno smjestila u epruvetu i nazvala kemijske elemente (a može i spojeve) pravim imenom. možda bi to i zapalila? reče mi ona onomad da sam ja prava dama! hm...kako dama može osvojiti željenog muškarca kojem nije stalo ni do sebe a kamoli do mene? a opet...kad netko ostavi ručak i dođe samnom popiti kavu...onako iznenada nenajavljenu, počnem si laskat.ili kad me onaj mogući pozove na treći, gotovo nemogući ručak...u nizu? ne u restoran, već ga sam skuha! možda sam neodoljiva? možda nenadjebiva? hm...možda ipak samo uporna u svojoj gluposti? btw jel znate da mai sarai znači ne nikad nikom više (kak sam ja mislila) već kak veli moj frend pino: neću biti, nebu? na kraju...."


vidim da nekima nedostajem pa u pokušaju citiranja mog bloga doživješe neuspjeh! aleksandrijska biblioteka bila je svemirskih razmjera. njezin gubitak je nenadoknadiv gubitak za čovječanstvo, tako da mi jaromile tvoja usporedba sa mašću i propašću dotične može biti veliki kompliment! a kako ne bi i dalje patio kao vjerni obožavatelj mojih blogova, eto ti mog zapisa da ga opet možeš kopirat i sebi spremit. ljudi kad nemaju svoj život kopaju po tuđem, kad sami ne pišu, čitaju! zato i postoje pisci...da bi ugađali sebi i drugima!

Link

čitajući današnje novine na netu, evo što sam izdvojila od mnoštva gluposti (niže dolje link a i tekst tko ne može otvoriti link):
posebno izdvajam ovaj dio teksta koji mi se čini jako točnim i smislenim! tako dugo već živim pa valjda tome mogu i zahvaliti svoju vitalnost? kako god, dobili ste savjet iako ga niste tražili u vidu ovoga:

"....- stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
- nikad nemojte prestati učiti nove stvari
- vodite zdrav život
- uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
- učite glazbu
- redovito vježbajte
- plešite
- spavajte najmanje sedam sati dnevno
- radite na pozitivnom razmišljanju
- budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
- meditirajte


Link


NEUROZNANSTVENIK POMLADIO SVOJ MOZAK, A TO MOŽETE I VI:
Evo što trebate raditi da ostvarite taj rezultat

Tijekom 20 godina, napravio je 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti

Ljudski je mozak vrlo kompleksan. Sastoji se od 100 milijardi neurona, a broj konekcija među njima veći je od broja zvijezda na nebu. To je organ koji sudjeluje u svemu što radimo, a njegova ravnoteža zaslužna je za naše zdravlje, dobrobit i mudrost.

Nažalost, svakoga dana izgubimo čak 85.000 stanica mozga, ali čini se kako određeni životni stil to može promijeniti. Slavni neuroznanstvenik dr. Daniel G. Amen otkrio je za Bright Side što savjetuje svojim pacijentima.

‘Bilo mi je žao moga mozga’

On se počeo zanimati za mozak kada je proučio vlastiti tomogram. Tada je imao 37 godina i zabrinuo se jer njegov mozak nije izgledao najbolje. Premda nije ni pušio ni pio ni drogirao se, imao je nekoliko loših navika: spavao je svega 4 -5 sati na dan, pio je gazirana pića, imao višak kilograma i patio od kroničnog stresa.

“Bilo mi je žao moga mozga i htio sam ga popraviti”, kazao je dr. Amen. Tada je počeo raditi na sebi, odbacio je loše navike i zamijenio ih dobrima. Tijekom 20 godina, ovaj je znanstvenik napravio 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti. Najbolji dokaz za to je vidno poboljšanje njegova tomograma.

TRENIRAJTE MOZAK DOK SPAVATE:
Možda zvuči nevjerojatno, ali jednim trikom u snu možete poboljšati pamćenje

Dobre i loše navike za mozak

Naše svakodnevne navike mogu našemu mozgu ili pomoći ili naštetiti. Najopasnije su za mozak ozljede (nema ništa gore od udarca u glavu), droga i alkohol, pretilost, pušenje, visoki krvni tlak, dijabetes, otrovi iz okoliša, nedostatak tjelovježbe, ovisnost o videoigrama, pretjeran unos kofeina, nedostatak sna, stres, sjedilački način života i negativne misli.

Njaveća snaga mozga je njegova fleksibilnost i zato svatko može poboljšati njegovo zdravlje. Dr. Amen preporučuje da usvojite sljedeće navike:

stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
nikad nemojte prestati učiti nove stvari
vodite zdrav život
uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
učite glazbu
redovito vježbajte
plešite
spavajte najmanje sedam sati dnevno
radite na pozitivnom razmišljanju
budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
meditirajte

postignuće...nakon dugo vremena slučajno nabasala na beaujolais...i iskapila to u dobrom društvu! niz valja nastaviti...dobrim stvarima, ljudima, događajima! pa dok ide, ide! nek ne stane iako znam da hoće...kad tad? znam da nekima nije drago što je meni drago...al, c'est la vie (to je život)!
za dobro jutro, dobra stara stvar!

Link

prva je bila rapsodija! uživala sam u glazbi moje mladosti, queen, fenomenalni fredy odigran od jednako fenomenalnog maleka, koji je dobio i oskara za mušku ulogu! bravo dečki. potom je uslijedila prekrasna priča zvijezda je rođena, sa fenomenalnom lady gagom i bradleyem...još jedan film nominiran za oskara, a pjesma shallow koja ga je i osvojila dirnula me do suza! kao i film! a večeras sam zaokružila trilogiju oskarovaca filmom zelena knjiga: vodič za život! nije možda najbolji film u mom životu, ali je vrijedan gledanja. osobito zbog prekrasne glazbe koju obožavam (rock, blues) pa možda i oskara, stoga preporučam toplo onima koji ne vole isprazne filmske efekte već duhovite razgovore? svakako pogledati tim više što je temeljen na istinitom događaju. još mi preostaje miljenica /žena je dobila oskara za glavnu ulogu/...lijepo je sjediti na ljubavničkom sjedalu i gledati dobar film...uz obvezne kokice! i nekog tko ti je drag! sad mi uz lap nije čaša viskija (u filmu) već čaša bambusa! još uvijek sam filmofil...mogu u jednoj večeri pogledati i tri filma, mogu tri puta pogledati isti film...i tak....ljubav je čudna ponekad. nikad nam je dosta! moja ljubav za filmom još uvijek traje...i gladna sam uvijek! preporučam sva tri filma...pa tko voli nek izvoli!

Link

Link

i da, ovaj zapis posvećujem jednim plavim očima koje su se sklopile na današnji dan prije četiri godine! život teče dalje, unatoč i uprkos!

večeras sam tu! i ne bih niti sam htjela biti bilo gdje drugdje! dobro je kad možeš biti što želiš. nije dobro kad moraš biti što ne želiš! a danas sam upravo to bila. sjećam se boljih vremena, dana, godina...kada sam naprosto ušetala i obavila sve uz potpis! ovih dana je sve bilo problem...od lonca koji treba pokrpati do kugli koje treba zamijeniti? no jedan ppoziv je sve promijenio. dobro je imati svoje ljude, iako to nije moj stil. moj stil je bio cijeli život osloni se nase i uzdaj se use! nakon 35 godina vozačkog staža jebu me kugle i lonci! ha ha dobro da nisu i poklopci? iako njih ne nedostaje ovdje! baš sam se danas onak mimohodno pitala kak je to živjeti jadan i petparački život u stvarnosti a ovdje sveudilj glumatati kako si dobro, pače, najbolje i kako ti život ne silazi s naslovnica? kako se svi smiju, zezaju, oduševljeni drugima i sobom? valjda ljudi zaborave na svoj jad i bijedu rugajući se drugima? ili naslađujući se tuđom nevoljom? ili skrivajući svoju ko zmija noge?otkuda ta izreka, kad zmija nema noge? ili je to ona guja iz šume striborove? a u ovoj šumi od države, grada nigdje ne sretoh iole građanina? koji si može npr od 5000 kn penzije priuštit normalan život? jer, kako živjeti ispod dostojanstva? kako vi koji tezgarite uz penziju ili plaću od 2 tisuće ...ili tri...al sveudilj osmjeh od uha do uha? kako romane? i još neki...znaju koji? kako to da vam usta nisu puna jada, čemera i svega što vas prati u životu? i kako je zmija dobila noge? i zašto? zar samo zato da ih skrije? odjebala sam danas i...kugle (krajnici su dobro)...i majstore...i tehničke i ginekološke preglede. ne volim da me gledaju. osobito ne stari auto koji nemre biti stariji no što jest? pa ipak, služi upravo tome čemu treba! kao i ova cura. svršila sam ovih dana mnoge priče...čak i one gotovo nemoguće! i tu sam, iako fakat ne bih bila. ali jesam. i tu gdje ne bih bila, jesam, al ne bih bila drugdje, pa tako niti nisam! a vi? tko ste vi? koji uredno glumite dvorske lude. iako jest vrijeme karnevala, maski...no, sumnjam da ste stigli do samobora? nemate niti za benzin a kamoli za auto? ali imate uvijek podsmijeh za druge, pamet za druge. zašto zmija krije noge? i kada ih je dobila? ili još bolje pitanje koje ima smisla u odgovoru: kada ih je izgubila? što kažete da malo pričamo o vašim praznim noćima, tužnim večerima, ispraznim danima. ta vas više niti ljubav ne može ispuniti? na pamet mi pada jedino pur pjena! ona zatvara sve rupe, sve što zjapi, sve što ne dihta, sve što je prazno i valja napuniti? ili ste i vi puni sve te praznine? kad ćete pisati ili pričati...ili makar razmišljati o punini svoje praznine? znam, kad radio stavite na najjače i nađete pravi link na tubu sve će biti iza vas iako ništa ispred! tako i treba....moj horacije! valja biti spreman! pričajući o vama, pričam o sebi? pričajući o sebi, pričam o vama!

Svaka gotovo da jednako počne... pogledom u klizna krila ormara koja su u pravilu poluotvorena! I onda okretanjem u krevetu...čas na jednu pa na drugu stranu. Uvjerava me danas moj frend Đuro da to nije blagdanska depresija. Odnosno ako i jest da joj se trebam oduprijeti? Iako mi nije rekao zašto joj se ne bih prepustila? Rezultat je gotovo isti, tj nema ga. Sekvence nekih filmova ovih dana su mi došle u misao i nekako ne mogu zaspati! Jedna od njih je da je važno koga mi volimo a ne tko nas!? Gotovo bih se složila...iako je tako tužno kad nas ne voli onaj koga mi volimo? Tko nas voli, a mi ne, to nas ne boli. Više nas smeta. I nije točna Vegina konstatacija da je novac samo za glupe ljude? Dobro dođe i pametnima, Dapače njima je i potrebniji. Dobar je to osjećaj kad si zadovoljan i kad te ne jebe lova. I kad znaš što ćeš i koji osjećaj zadovoljstva (ali ne i sreće) njime obasuti sebe i svoj život. Ali iluzija je ..ili pak laž (u veginom slučaju) reći da ljubav nije bitna. Jest...i te kako, baš sada ..baš zato kad odu svi da imamo koga voljeti. I ne može se kupiti...to je nešto, kak veli janardana...u darivanju. Iako ću se potruditi ovih dana naći razliku između darivanja i....davanja? Radi nesanice koja me prati...od vremena do vremena. S istim počecima i završecima...danas sam se pokušala sjetiti jednog susreta prije 10 godina. Ime mu je bilo ..Branko! Bilo je to na jednom kolodvoru...tad i tako...i nikad više! Ko u filmu Jack i Jill...francuzi znaju napraviti film. Život mi se još uvijek odvija ko na traci...tri dana jurnjave a potom mir i muk! s tim da ja sada određujem ritam. Bilo je i dalje tu. Kuca, iako uglavnom zalud. bilo je puno više ushita, uzleta...nije da nemam krila, nije da je obronak strahotan....samo...naprosto... to, čega nema! Iako zbog toga čega nema, imam nesanicu! Ovih dana sam promatrala zalaz...onaj zimski! bitno je drugačiji od ljetnog. kroz ogoljele krošnje drveća jedva da se probija...i brzo zađe. nebo se ne žari, samo nešto malo rumenila! no, dovoljno da obasja nebo i cijeli obzor! kao i osmjeh sretnog čovjeka. i žene!
ne biste vjerovali, našla sam na lektorskom sajtu verbarium razliku između darivati i darovati! pa tako kaže...darivamo osobu, nekog..a darovati možemo i...sebe! možda opet podarim sebe?

dragi iskričari...film je posve ok, imate reprizu večeras na 3. hrt programu u 20,30h...uglavnom prikazuje ljude iz udruge 50+ i taj film je bio već na tv, a mogao se pogledati i u kinu. simpatičan je jer prikazuje dosta nas koji smo u toj udruzi i družimo se (ples, kartanje, izleti, druženje na jarunu) pa se može i mene vidjet na plesnjaku i na jarunu, ali ne govorim vam to radi toga jer ja sam to već sve odgledala...eto, možda nekom ovaj film pomogne da i sam krene iz ovog virtualnog u stvaran svijet? normalno, govori se i o iskrici kao mediju za upoznavanje..sve u svemu, nije ga loše pogledati!

i još nešto...dosta ljudi upravo s bloga je tamo na te plesnjake i druženja na jarunu dosta dugo hodalo....npr bili su tamo neki čak često dolazili a neki tek se pojavili jednom: boža, styxa, ergo, krelec, papar i sol, vrbica, bell, cyberlady, pelpetum-mobile, pok. horni, kjele, pakleni, coco, pašemka, wasyx, pamela, filip de mala, starinaivan....i još puno iskričara koji nisu blogeri (zadržala sam se samo na blogerima)....i na kraju ja, koja sam gotovo jedina ostala stalni član udruge i još uvijek često odlazim na druženja! nije to bog zna kaj, al je to jedina udruga u HR koja okuplja ljude naše dobi (50+) i osmišljava im razne saddržaje (kazalište, izložbe, plesnjak, pričaonice, roštiljadu i sl druženja)...dakle, po meni svakako bolje nego li samo ovo virtualno druženje!

ima tu i nekih plošnih prikaza solera, predrasuda ali pitanje je koliko smo i mi spremni sebi priznati tko smo i što smo? ali bedasto je kritizirati neki film o nečijem druženju a da nisi bio? ja sam bila dovoljno puta da mogu reći da je bilo krasnih druženja, krasnih ljudi i da možemo biti sretni što imamo jednu takvu udrugu u koju možeš doći solo...žena...muškarac, slušati glazbu naše mladosti, plesati...a da te nitko neće čudno gledati? dapače, svi se družimo sa svima i kao da se znamo. jer i znamo se, uglavnom iste face dolaze svaki petak, subotom kartanje, nedjeljom pjevamo i plešemo uz gitare (raštimana nedjelja), utorkom imamo razgovore na neku temu i tak...sve u svemu, onaj tko je je stvarno i puno sam, kad tad potraži udrugu! i uglavnom ljudi ostaju...godinama! nažalost i unatoč udruzi čovjek je uglavnom sam al barem tamo stvarno podijeliš tu svoju samoću s drugim samoćama!

na temu halila đubrana (a ne bešlića koji mi je sinoć parao uši) eto da "slikom na sliku" podastrem nevjernim tomama tj eternisu i hodočasniku gdje sam i kako prvi put se srela sa đubranom? reklo bi se s obzirom da je to (a vidi se iz datuma VIII/1980.g.) bilo još u prošlom stoljeću te da mi ne treba wikipedija (ovaj moj zapis datira iz dana kada još dotične nije niti bilo) kako bih znala tko, kako, zašto? želim dobru zabavu večeras svima na blogu, ja ću ipak u jednu malo drugačiju večeras!
p.s. i zatvorit ću komentiranje jer me uopće ne zanima kaj si perica umišlja da jest ili nije, što znači da može i nadalje pisati i brisati svoje blogove! sram i stid je dobar za krvotok, kaj ne dečki?

p.s. p.s-a
noćas u tri ure ispratila me pjesma plavog orkestra na svirci grupe yu rocka u BBF...(ti ete nikako da shvatiš da ima nas koji živimo i vas koji ne i to je jedina poanta a ne koji koncert, kazalište, rnr ili sex na ex sam konzumirala)i mogu samo reći, nisam bila pijana i žal mi je kaj sam stara...a glede natuknica "svevišnjeg" eternisa mogu reći samo ovo: priznajem časni suče da nisam ništa pročitala osim pasusa koji sam i te davne 80. izvukla i spremila....i listajući ne jednom dotičnog ne halila već proroka, svaki put sam odustala! općenito, od toliko toga sam odustala u životu, osobito od nadmetanja sa mizoginima!

"mai je Žena.
Jedna od onih zbog kojih su pjesnici mrljali ruke tintom,
slikari razvijali platna, fotografi čamili u komorama, vajari vidjeli u svakom kamenu njene obrise.
mai je Žena sama po sebi. Ali kakva žena?
Onakva iz koje ženskost juri kroz svaku kovrču, svaki korak, pokret ruke.
Ženskost od iskona.
mai je Žena u vremenima kada se ženskošću drže blijeda lica i beskrvni osmijeh.
Nju vide veliki majstori filma jer njeno lice osunčat će platno.
Suncem jarkim i žestokim kakvog vole oni mencelovski, felinijevski, almodovarovski ljudi.
mai je diva i cesarica. Iz kraljevstva gdje se slave tijela, gdje je vječno ljeto, gdje se magle rastjeraju vrtnjom na plesnjaku.
mai je vagnerovka, žena zemlje, ali one koja rađa i kad ju ne siješ.
mai je botičelijevka zalutala u gotički hlad.
Što prkosom plaši čak i sami had.
mai je Žena!
A, ne njena Sjena!
/30.4.2013. lanena, iskrica weblog /

gotovo prođe i ovaj ročkas, a ovo nikako da "prerastem". možda i zato što volim sebe!voljela bih da je to napisao o meni jedan od mojih muškaraca iz mog života, ali gle...napisala je žena i to žena koja me nije niti poznavala, već možda naslutila i prepoznala tko sam i što sam! zato još više to cijenim, jer kad žena ženi kaže...to onda tako jest! gotovo šest godina nakon ( život stalna mijena jest) ima jedna teorija krugova (sufizam) koja kaže da se uvijek vraćaš svom ishodištu i da je život krug! mai su kao nick (to sam ja, ma koji nick imala) zauvijek obrisali sa ovih stranica, ali ostati će ovo što je napisala lanena upravo na ovom mjestu!
čitajući ovaj lanenin zapis (lanena je bila blogerica koja je jako dobro pisala i unatoč posve različitih političkih stajališta napisala je ovako nešto lijepo jer smo se uvažavale ) o meni prije skoro šest ljeta, nekako sam baš danas narasla, prvi dan ovog mog novog ljeta (ročkasa)! dobro je da trajem i dalje brojim godine svoje prolaznosti! ovdje sam ipak ostavila neizbrisiv trag ma koliko me neki brisali, neki ode pisali, neki me ljubili, neke ljubljah, neki me ni danas ne vole (da ne kažem da me mrze), ali...svima nam želim trajanje i vlastiti smisao, kako ovdje tako i u stvarnom životu!
svima vama, virtualnim i stvarnim, koji ste mi čestitali ročkas i učinili ovaj dan ljepšim, hvala!

Ode to Joy Beethoven Symphony No.9

Link