HIPOKRIZIJA

O kako je dobro sretati se opet sa vlastitim promišljanjem a ne samo sa sličicama? Godine prolaze a ja sve čvršće stojim na svojim znanim stajalištima!

(moj zapis facebook 25. prosinca 2013. i iskrica blogu)

ANTIPOD
kako se ne bih ovdje osjećala kao da sam na vjerskom portalu, idem malo pitat ove fejsovce koji cijele dane lijepe slličice i čestitaju božić svim i svakom (ne morate mi odgovorit, jer sam pitanje postavila na pravom mjestu tj. portalu na fejsu ateista i agnostika) koji nisu vjernici (ima ih valjda)? pitam se ovih dana dok se tako aktivno i gotovo fatalistički svi zapućuju u šoping centre koji su danima uoči blagdana radili do ponoći (znam jer su to i moji radnici) a nisam čula nit od crkve nit od vlasti da to nije humano? zašto? zar je smisao vjerskog praznika...šoping? zar je smisao vjerskog blagdana darivanje? kupovina...ha ha...kako su vam podvalili kapitalisti! i svi priležnici...crkva, vlast! a narod? hm...povodljiv, snishodljiv etc. nije to uopće pitanje vjere! a što činimo mi ateisti? jel mi igdje išta to bojkotiramo? znam, ima kapitalista i ateista...no, načelno...što je u tome dobro? ta kupovina i prodaja svega i svačega? gdje je čovjek, gdje su ti samozatajni vjernici koji prakticiraju vjeru a da ne kupuju bjesomučno, ne krkaju 15 vrsta kolača (btw nikad nisam razumjela zakaj se peče 15 vrsta kolača u današnje doba kad nitko nije gladan, barem ne oni koji to čine i nije da nam žito nije rodilo), gdje su ti ateisti i agnostici na badnjak, božić? svi portali vrve s čestitkama, božićnim kićerajem...dobro reče jedan osvrt na fejsu...imamo u bolnicama svećenike al nemamo...psihijatre? to kolektivno ludilo koje je nastupilo nakon devedesetih kad se vjera poistovjetila sa narodom i državom i daljej traje. rat je davno prošao! a mnogi svećenici upravo podsjećaju da je vjera nadnacionalna i anacionalna! zašto i čemu? pitam, vas...nas (ateiste, i nemrem vjerovat da nas je u predzadnjem popisu stanovništva bilo manje od 1% (ne znam kak je po novom popisu stanovništva, navodno smo prešli 1%)...što je lijepo u tome? što je sa isforsiranom floskulom obiteljski blagdan, kad je poznato da je velik broj samih, samaca, bolesnih, starih....koji nemaju nikoga? nije li to omalovažavanje čovjeka? zašto ste toliko glasni, toliko naturate svoje običaje? znam, i država vam je dala (i nama) blagdan od dva dana (jbt niti jedan blagdan u hr ne raje dva dana osim ovaj crkveni)! kaj smo mi laička država? zašto država nikad nije pitala crkvu što je to božić? zašto crkva nikako da promijeni taj image koji je došao s ratom...ta rat je davno završio a crkva i dalje želi vlast? za koga? protiv koga? dozvolite mi da danas za mene bude dani kao i svaki drugi! iako sam jučer imala finog romba za ručak, pojela sam i sendvič sa šunkom! iako nisam vjernik, okitila sam bor sinoć! i napravila aranžman od grančica! no, uredno sam otišla na spavanje u 22 sata budući mi vjerska televizija na svim programima nije dopustila da budem budna kao što mogu biti budna svaki radni dan...do 23 sata! zašto mi ne vjernici ne možemo na božić biti pošteđeni vašeg agresivnog slavljenja božića? ne slavim božić i nemojte mi ga čestitati! što ne znači da svima vama ne želim sretan božić! no ne kužim kakve to veze ima samnom, fejsom, tevejem, dućanom u koji nisam mogla uć kupit hranu kak kupujem svaki dan...vozit se cestom jer su svi bili ludi i sluđeni...i zašto danas svi krkaju, žderu? hm...ja i jutros doručkovala..krušku, bananu, kiwi! popila kavu...i hvala vam vjernici kaj imam blagdan da mogu biti doma i ovo pisati! al, dajte se malo stišajte, pliz!

nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža:
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."
tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?
p.s. ovo je moj zapis sa fejsa od prije godine dana

no, kak veli nijesveuimenu danas u svom zapisu e pur si muovo...ipak se nešto kreće u našem pravosuđu!
bravo, konačno jedna ljudska i dobra presuda suda! ljubav koju dječica bez doma zaslužuju ima samo jedno ime a nikako nije svjetonazorsko pitanje!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sud-u-zagrebu-presudio-da-gej-par-moze-
udomiti-dijete/2141768.aspx

pod tim naslovom objavila sam i podijelila na fejsu, svoj doživljaj od subote. možda me na objavu ovdje potaknuo pamelin zapis i neki ratovi koji se ovih dana vode na blogu? otkad nisam premium i nemrem pisati na blogu (zahvaljujući mojoj "dragoj" meiji kao mai sarai) sumnjam da će ovo itko čitati, ali neka ostane traga. jer doista, život je cabaret! zadnjih mjeseci živim jedan lijepi život pun ljepote, osjećaja, brižnosti, pažnje i to ostavlja traga! možda malo dobre vibre ostavim ovdje pa se i primi? anyway, zadovoljna sam i sretna žena! neka traje

sinoć sam uživala u Caberet clubu Kontesa! Nenadmašni Miro Ungar kao da je kakav mladac a ne star čovjek sa punih 80 let! Bravo g. Miro! Pregršt pjesama, pantomime, plesa na štangi (uz uzdahe j. birkin), cure koje se zovu marmelade izvele su i onu sjajnu stvar voulez vous coucher avec moi, gotovo ko ove dolje...potom točka s kolutovima (hula hop)...sjajan stand up komičar, sve u svemu sjajno veče, sjajan prostor, sjajni ljudi i atmosfera (konačno malo gradskog štiha)...a vrhunac je ipak one man showman Miro Ungar! valja svakako ponovo doći, dolaziti čak...

Link

dobro vam jutro, dragi moji sugrađani! da, ovako se štrajka...u francuskoj (zemlji blagostanja)! a mi? pa mi dobro živimo, imamo advent, okićen grad i rulju koja isto baulja gradom obilazeći bandićeve punktove! kupite, kupite...sve što vam ne treba, jer slobodu i dostojanstvo ioanko nemrete kupiti! to naime samo uzmete! žao mi je što građani nisu ni svjesni tko su i kolika im je snaga i moć! no, danas u vrijeme interneta nemate opravdanja za sav taj podanički mentalitet ko u doba konjušara i beča i pešte! trebaju vam samo noge i smisao? koji je smisao života bez dostojanstva? i da, dobro vam došao sv. nikola, jer što biste vi bez njega? on će vam pokloniti i donijeti sve što vam treba....malo šarene laže od staniola, čokoladica i pokoje zlaćane šibe! hi ho ha!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-ovako-se-strajka-na-ulicama-franc
uske-milijun-ljudi-zajedno-protiv-vlade/2138180.aspx


Link

o kako je dobro ovaj zapis vidjeti opet...i opet...(napisan 2012.g.) jer, ništa se bitno (čak dapače, nagore) nije zbilo oliti promijenilo otada! znam, nedjelja je i upravo jutrom čitam (dok je većina na misi) kako nikako da osude onog crkvenjaka što je silovao pesice! bravo naše sudstvo...ovaj moj članak i danas je pogodak u sridu a nismo na alci! (iako sumnjam da će većina uopće i pročitati tekst ispod, iako je objavljen ponovo na fejsu 2019.g. na današnji dan)

PISMO SIMONOVE SIMONI (nije ljubavno)
Nisam Simone (de Beauvoir), al još uvijek sam sklona "traženju smisla i življenju slobode"! Neki su me ovdje ovih dana proglasili egoistom i složila bih se s njima! Jer, „.. sam izraz opisuje potragu za osobnim interesima ne uzimajući u obzir interese drugih i ne brinući o štetnosti vlastitog ponašanja prema drugim osobama. Sebičnost se u ovom kontekstu kritizira kao suprotnost altruizma i solidarnosti. Obratno postoji stav da altruizam postaje moguć tek kroz ostvarenje vlastitog blagostanja analogno primjeru da je prva mjera u pružanju prve pomoći zaštita samoga sebe ili primjerice čuveni biblijski citat: "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga".
Tako gledano, ne može biti egoista netko tko vodi brigu o sebi. Da li može biti egoista netko tko ne vodi brigu o sebi? Opet, tako gledano, dapače, može! Da li samo zato što, kak je znala reći moja 15. godišnja kćer svojevremeno, „mama, ali svi živi...etc.“ koji argument joj ja nisam uvažavala. Jer, meni argument da „svi nešto čine“ nije argument, sam po sebi! Pa tako, manje više „svi živi“ uglavnom hvataju krivine kad je posao u pitanju i nastoje što manje raditi! Pa tako, većina nastoji gdje god može ušićariti nešto badava (kako na nekim promidžbenim akcijama tako i u sitnim pogodnostima i koristima) prvo na poslu a potom i u privatnom životu! Pa tako, većina nastoji uz što manje truda postići veće (čitaj materijalno isplativije) rezultate! Pa tako, većina u prometu se ne drži prometnih znakova već ih često krši. Pa tako, većina nastoji gdje god može ne platiti neki porez ili daće, glumeći sirotinju i primajući plaću u vidu minimalca, a potom obilato ispod stola dobivajući u koverti! Time ne samo da zakidaju državu, već i sve uredne platiše poreza! I tako bih mogla nizati do ujutro! Pitam se koliko se vas (vi ovdje ste mi samo „uzorak“) prepoznalo u ovim navodima? Reći ćete (kao što reče i medo) svi ste vi samo obični ljudi! A zašto obični ljudi ne bi bili moralni, pošteni, radišni, spremni voljeti bližnjeg svog i pomoći mu a ne biti jalni i ljubomorni? Zašto je običnim ljudima to tako teško? Zar je toliki napor biti neobično običan? Jeste li probali? Day by day! Dakle, što je s ljudima koji čine loše sebi time što iako si olakšavaju život (prakticirajući zaglupljujuće stvari poput nogometa, turskih serija, šoping centara, razgovora o vremenu i šupljoglavih svakodnevnih postavjanja slika i sličica kojima bi se djeca u prvom pučke ismijavala, jer su ih prerasla) u osnovi si ga otežavaju. Njima će se vratiti ta prosječnost, ta ispraznost, taj lažni moral, ta prijevara! I opet ću se vratit na svoju kćer koja je rekla (pametna neka mala) nakon što sam joj prigovorila da čita stripove, romane i ostalo ljubavno i ino smeće: znam, ti bi bila najsretnija da ja čitam...enciklopeciju! Danas mi je zahvalna! Voljela bih sretati ljude od kojih bi mogla naučiti...bolje voljeti, bolje pisati, bolje raditi, bolje pričati, bolje...ako već ne, a ono..dobro? Da se opet vratim na Simone de Beauvoir koja je bila „.. kao nepristran, hladni promatrač i moralno angažirani sudionik u društvenim i političkim zbivanjima svoga vremena...“ . I na kraju, postavit ću pitanje (na koje sam nakon dugih krzmanja našla odgovore koji me baš i nisu zadovoljili, no važno je postavljati pitanja) da li je društveno korisno i ljudski (u razvoju čovjeka) prihvatljivo ponašati se poput...varati bližnje, partnere kako poslovne tako i intimne, skrivati i koristiti prava koja nam ne pripadaju („branitelji“, „socijalno ugroženi“, „poslovno uspješni“) jer uzimajući sebi ono što ga ne pripada, uzima drugom, kojeg pripada! Tko je taj tko određuje što koga pripada? Sigurno ne pojedinac koji uzima (mimo reda i zakona) ono što misli da ima pravo! E to jest egoizam! Biti bahat i bez mjere u svojem siromaštvu duha i ostvarenja! Onoga što bi mogao, a neće! Onoga što bi htio a ne može! Tako gledano, svojom slobodom i življenjem ukazujem i pokazujem (bez crkve u pozadini koja me tjera na takav nauk) kako se može biti običan! Jer takvi obični, ispravni i pravi, mogu iznjedriti, podići one druge...velike! Ne trenutne političke i ine moćnike, već prave ljudske mogućnike! Ako sam (a često sam) tim svojim ponašanjem upravo ukazivala na ove druge (ne stoga što jesam, već su se oni osjećali nelagodno, prozvano i normalno ugroženo) žao mi je što se i oni ne trude barem u traženju smisla i ljudske slobode od sebe samih.“ No, kako to biva, nesposobni su uvijek imali sposobnost da onesposobe sposobne! Nažalost, ovo društvo, ova država počiva na tome i takvima! Ne od jučer...otkad pamtim. I ne znači da ću ikad doživjet drugačije. Al ću znati u svojoj glavi što jest a što nije. I neće mi nikad moći nitko (kao što nit nije) podvaljivat da je šamaranje tuđeg obraza, kao da miluješ svoj! I istina je, ne milujem vas, već vas upravo šamaram! Nakon što sam toliko puta išamarala sebe stoga i znam cijenit čovjeka i skrbit zanj! (objavljeno 24/10/2012. na ovom "ljubavnom" portalu)

nažalost, otišla je jedna od rijetkih žena koje sam štovala i čitala!
dobro je to napisala rudanica, kapa dolje objema! bravo žene!

http://www.rudan.info/gospoda-vjestica-mani/#

Moje ljubavno pismo tebi! Nisam ti ga stigla reći iako sam danima već smišljala kako da ti ga prišapnem. Zatekla me tvoja smrt. Na nekom zidu u prolazu hodnika visilo je tvoje ime. Iako sam se silno željela oprostiti od tebe, bog je valjda smislio tolko drugih načina. Pa sam podigla pogled u nebo šetajući pesu i ugledala pticu ponad sebe. Upalila sam i svijeću za stolom dok sam ručala. I pričala sam jedući s tobom. Za tim istim stolom i istim pogledom na Plješivicu. Dok smo još pričali i objedovali. Potom smo otišli. I valjda zato što smo se silno voljeli nije bilo moguće opet doći. Ljudi kad su ravnodušni onda mogu učiniti i pokoji korak previše. Kad nisu, i onaj nužni čini se nemogućim? I imam milion razloga da te pitam zašto? Zašto se nisi oprostio od mene, nas? A onda, znam da smo se davno oprostili i ostali živjeti svaki na svojoj obali. Tvoj ponos nije htio niti danas dok si odlazio reći mi: dođi! A ja nisam znala biti veći čovjek od tebe i naprosto doći. Ipak ostajemo mi! Davno, rekoh: kad mi dođe zadnji čas zovnut ću te! Nažalost, ti nisi mogao! Zastala sam danas, oko podneva (ne znajući tad još da te već nije bilo), dva puta i pogledala na prozore ponad Britanca sjećajući se koliko smo tamo dana i noći probdjeli, ljubeći se i voleći se, koliko tuge i jada bje na toj adresi. Kao i suvišnih lica. Sada nema nikoga, čak ni prozori nisu ofarbani. No, kao i toliko puta čovjek tek post festum razaznaje svoja stanja, slutnje, neke znakove i postupke. Sinoć sam trebala napisati svoj odgovor odvjetnici, jer reče ona: blizu smo nagodbe? Voljeli smo se dugo, predugo, puno, previše....za ljudski vijek, jer i živjeti 20 godina je dovoljno, a kamoli voljeti se! Valjda zato i nismo mogli sačekati kraj? Za razliku od tebe koji si sav svoj jad i čemer ostavio u sebi, ja sam se okrenula svijetu. Ponekad je dobro svu svoju nutrinu podijeliti ovako sa neznancima. Puno lakše nego sa najmilijima, dragima. I tako često sam te htjela nazvati, pitati te kako si? Ili ti reći kako sam! Ali obično sam odustajala ne imajući hrabrosti još jednom doživjeti da me poniziš, povrijediš, uvrijediš? Ne stoga što me nisi volio, već stoga što si više volio sebe ili što nisi mogao biti drugačiji ili što sam ja tebe voljela previše? Oprostila sam ti već dugo. Ti meni nisi. Ponio si to sa sobom! Ali u plamenu svijeće u onom jezičku koji je plamtio ka nebu osjetila sam tvoje riječi: oprosti mi! Moje riječi: oprosti mi! Voljela sam te ko nitko nikad, ko nikog, volio si me ko nitko, kao nikad nikog! Ali ljubav nije dovoljna za ostati. Ali je trebala biti za sići zajedno, a nije! No i takva nedostatna, najviše je što je bilo. I sada kada te nema....ima te u meni, nama!

„....Ali, kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

bio je nedugo još jedan dan mrtvih. nisam pohodila tvoj grob jer znam da nisi tamo. znam da si tamo gdje smo se voljeli, tamo gdje smo tako često obitavali i bili sretni! tvoj prosuti pepeo na kamenjaku istre čeka moj dolazak! tko zna koliko ću još godina obilježavati tvoj odlazak? ali, doći ću i ja!

dotičnu knjigu pod navedenim naslovom (autorice jojo moyes) dobila sam ovih dana na poklon! znakovita li naslova? intrigantan je i potrudit ću se pročitati, biće ima neka poruka zame?...iako mi je važnije što mogu reći: TU SAM PRED SOBOM! a kad si pred sobom, moš bit i pred drugim, pa čak i ne bit! sve u svemu, drago mi je da mi ističe premium, a neću ga uplatit, na ovom niku (mai mi meija obrisala zbog moje objave njezine prijetnje na fejsu ha ha) pa ću opet pisati samo za sebe! bez suvišnih lica, komentara i ostalog bloškog sranja! ja vas uredno čitam i mogu vam reć da se baš dobro zabavljam! naročito me zabavljaju tekstovi koji jesu pa nisu, pa komentari koje vidiš pa ne vidiš....ljudi koji pišu pa brišu! valjda tako i u životu, malo jesu pa nisu? davno sam već i ovdje napisala da je dobro da ljudi imaju sram? ako pred nikim a ono pred samima sobom! uživajte u sebi i sebstvu! a mošte i u jastvu, kak bi reko moj šeki: kako vam drago!

danas je dan mrtvih i sjećanje na one kojih nema, ali ne mogu ne izraziti zahvalnost i sreću danas na ovom predivnom buketu cvijeća...kad me ima! o da, treba činiti ljepotu i radost za života a ne kad nas nema! u tom smislu važno mi je dok sam živa, a kad me nema...važno je evenutalno samo onima koji su ostali iza nas i kojima je stalo? zato, sjećajmo se za života. za života činimo što treba! živimo! (još danas imam plaćenu "anonsu" na ovom sajtu, pa da to iskoristim)

Oprostit ću se cigani s vama pjesmom koja baš priliči ovom sajtu i blogu! Istina, i moja kaplja pomogla ga je tkati ni manje ni više nego 13 let, tak da sam i ja bila pod tom ciganskom i cirkuskom šatrom! Izgleda da je to najveći domet ove države? I Bandić ih rasprostro trgom, kažu neki, nek ljudi trže? A trži se na sve strane, jedino kaj je cijena svačega, a vrijednost ničega!
Pa pitam javno (jer je uvreda i iznesena javno od strane cyberlady onomad: četnikušo, droljetino...polomit ću ti noge kad te vidim na cesti...“
Wasyxa, nakon rečenice: ....Lijepo se imajte…pitam te:
Zašto tada nisi stao u obranu žene s kojom si živio i kako kažeš: “…Dakle dok s nekim ne živiš
i ne znaš kakav je…”?
Pa ti si bar ratnik i znaš da ne izdaješ druga i suborca koji ti štiti leđa kao niti ženu pod čijim si krovom bio?
I baš tako kako si me ti izdao, izdao me cijeli “bloški zbor” o kojem i danas buga zbori, jedino je razlika što su tada svi šutjeli…i vrbi, i moj tadašnji dugogodišnji prijatelj jaromil, i pelpe, i koko, i kjele…ma cijelo bloško jato koje se skupljalo u pivnici a potom u lusso? Jednako kao što niti neki dan nitko nije reagirao na kjeletove uvrede:
"SJUŠAJ KUJVETINO PIJANDUJSKA, JEBO TI KJELE JATNI PJOFITEJ MATEJ, DA TI JEBO, STOKO JEDNA NEODGOJENA, NEDOJEBANA, ODUJNA
JEBEM TE U USTA ČVALJAVA, SJAM TE BIJO, JEJ SI SVJESNA KAJ PIŠEŠ?
SMANJI AJKOHOJ, VIŠ DA SI SKJOZ SKJENUJA S UMA..."
Pače, još ste mu se dodvoravali! Fuj!
Jal i licemjerje su nešto što sam ovdje upoznala u svoj svojoj raskoši. Sitne duše su još jedan bloški biser. Kažu da sitne duše pronalaze krupne greške u drugima a svojih slonovskih uopće nisu svjesni. I da, ovdje je na djelu lažna skromnost i licemjerje. Što mogu kad sam proputovala svijeta, kad nisam paorka i kad sam davnih godina imala za muža managera jedne velike tvrke tako da mi povod dolaska ovdje sigurno nije bio materijalni i društveni status! Pače, ovdje sam se prostrla kao malo tko. Zato što sam ja ja a nisam vi. Ovo vi skriva štošta, ljude koji nisu nikad u životu bili sretni i zadovoljni, ili su to bili ali više već dugo nisu. Ljudi koji nikad ništa korisno i dobro nisu učinili u životu, kao što je npr altruizam prema drugom čovjeku, odgoj i postava djeteta u čovjeka, posao koji nije muljaža i hvatanje krivina, ljude koji nikad nisu na pošten način niti radili niti živjeli! Pa se onda sprdaju sa svakim čovjekom koji ima nešto iza sebe i koji je svoj! Ovo imati je pežorativno, iako je i te kako materijalno! Imala sam dvije velike ljubavi i dva braka, pregršt ljubavi i ljudi koje sam ovdje zavoljela. Nisu to zaslužili, pače, zaslužili su samo moj prijezir! Stekla sam pregršt poznanika koje jednako kako sam stekla, tako sam ih izgubila ili su se oni pogubili u svojim nekim interesnim i uskim bespućima. Stekla sam i jednog prijatelja koji mi je olakšao život i dan danas! Je li sve to bilo vrijedno? Pa jest! Mene i mog bivanja mene. Naučiš toliko toga od loših i jadnih ljudi, gotovo više nego od onih pametnih i dobrih. Kojih je također bilo, iako davno već ne sjećam se iole dobre prepiske. Oni koji su bili intelektualno jaki, bili su emotivni bogalji ili materijalno ubogi. Oni pak bogati materijalnim dobrima bili su tako prozaični i nezanimljivi da ne bih potratila ni minutu a kamoli život da sam ostala s njima? Najviše je bilo onih koji nisu nit svjesni tko su, što su i zašto nisu! Nevjerojatno je koliko ljudi funkcioniraju po predodžbama i utabanim stazama. Iz kojih ne mogu izaći, neki zbog PTSP-a, neki zbog odgoja i nasljeđa a neki bome i zbog vlastite gluposti, tvrdoglavosti i nesposobnosti žive kao da im nije prošlo 30 godina utaman od posljednje....ljubavi, sexa, razgovora, napretka? Otaljavanje je prava riječ za takve! Neki tapkaju na mjestu a misle kako su sprinteri, a kad im postaviš par pitanja, izgube se...ko u nekom crtiću! Muškarci su inače jako plašljiva bića koja naprosto se boje al pari odnosa. Submisivne žene su im lajtmotiv za normalan život! Jer, kako bi oni bili veliki, važni, jaki, pametni...ako nemaju kraj sebe nekog tko je inferioran! A nažalost, većina žena ili glumi inferiornost ili to doista i jest. Što raditi s takvim muškarcima osim ih pustiti (da ne kažem pripustiti i propustiti)! Većina njih negdje drugdje u real life ne bi bila u mogućnosti mi reći niti dobar dan, uz moj pristojan odgovor! Ovdje pak, svatko se može podvući u neko odijelo i staviti neke maske a normalnom čovjeku ipak treba vremena da spozna (ne samo upozna) čovjeka i osobu! Nekoć je blog bio dobro mjesto za razgovor, smijeh, zajebanciju...danas je to puko spuštanje, podmetanje, ismijavanje i ostala djelovanja nižih bića. Normalno, kad je admin spodoba poput meije! Tome nikad nisam bila vješta, osobito ne u čoporu! Jedan na jedan sam nenadjebiva! No to više niti mene ne zanima. Ono što tražih, ne nađoh. Bila sam blizu tome da sam povjerovala da sam našla sklad...ali nekako je uvijek bio neki bag...ili on nije imao plejs ili nije imao niti za kavu, ili nije imao emocije i nije znao i mogao voljeti, ili je bio impotentan (nevjerojatno je koliko je muškaraca nesposobno sexati se nakon 50.g.) ili je intelektualno bio na nivou razgovora dobro jutro, dobar dan i laka noć! Znam da vi to ne razumijete, jer vi ste cijeli život navikli živjeti u podrumu, vi ste i sada u podrumu! Za život na svjetlu i zraku valja imati muda! A muda se ponekad sastoje samo u tome da odeš na kavu npr s nepoznatom osobom! Kada neki i danas, nakon više od 10 mojih godina ovdje smatraju da je otići s nekim nepoznatim na kavu, podvig...da je staviti fotku u profil avantura, da je otići u krevet i sexati se sa ženom/muškarcem nakon 50. g. nemoguća misija... a što vam ja mogu u vašoj nemogućnosti! Mogu jedino ne biti član tog oronulog kluba, iako sam i do sada zadnjih godina bila poprilično rijetko. Više zbog pisanja sebi za sebe i svoje ispovjedaonice! Zahvalna sam vam na vašem ignoriranju bez ignora! Čovjek tada točno zna s kim je i s kim nije! Davno već samoća oplahuje moje obavle. Ne ona ljubavnička samo, već i ona ljudska! Moja razmišljanja, svjetonazor, stavovi...oduvijek su bili prijepor i uvijek sam bila opozicija i plivala kontra struje! Mogu vam reći da to dobrano ojača čovjeka i onda se može nosit uglavnom sa svim u životu! Ne zamjeram vam ništa, vi naprosto ne možete biti drugačiji, ne možete voljeti, ne znate misliti...stoga ja moram biti drugačija...moći voljeti i moći misliti... i ne biti ovdje!

Link

Kako prepoznati onaj trenutak kada prestaješ biti svoj a postaješ dio tuđeg ja? Kako prepoznati trenutak kada napuštaš svoju samoću a grliš tuđu? Kako prihvatiti da dobivaš pratioca, a gubiš dio sebe i svoje slobode? Zar su godine navike tako ojačale istu da više ne želiš promjenu za kojom žudiš? Zar je dijeljenje sebe postalo napor? Ta u naporu samoće prođoše godine. I silno sam ju željela otpratiti, ispratiti...nekamo drugamo! A opet, sada kada osjećam da mi se sve više uvlačiš u moju svakodnevicu, kada mislim na tebe dok se probudim, kada razmišljam i razgovaram s tobom dok vozim, dok radim sve što inače radim. Kao da te osjećam uljezom? Kao da te ne osjećam baš stoga što te osjećam! Zar je doista dugi niz godina, događaja, izgubljenih nadanja, očekivanja...zar je doista tako moćna brana novom snu o sreći? Jer nije da ga ne možemo sanjati, već ne želimo? Jer nam je želju uzeo strah! Onaj strah od letenja (ali ne Erikin) da bismo se mogli vinuti i opet....pasti! Pa stoga niti ne pokušavamo? Denver blu dekicu stavila sam pod glavu, sklupčila se na jednako denver plavom dvosjedu. Ona mi se pridružila...što zbog mekane dekice a što zbog mojih toplih misli. I tako sklupčane, dočekat ćemo jutro drugog dana. Bez tebe. Neću valjda požaliti, ne što te nema, već što će te biti?
/25.04.2012. u 22:51/

(na ovaj objaveljni zapis-blog ponukalo me jedno drugo promišljanje koje me okupira ovih dana? kada nastaje veza? da li trenutkom kad se s nekim počnemo viđati? da li trenutkom kad jedno drugom kažemo da smo cura i dečko? da li trenutkom stupanja u intimne odnose (ne samo fizičke već i one intelektualne)? ii je to ipak stvar koja se događa...i budemo svjesni da se događa kao vezanost uz nekog, za nekog...kako sam gore opisala? i znamo da je to to? ne ištem odgovor..samo čekam da mi.... prođe vrijeme?

Često sam samo u prolazu, onako mimohodno na putu ka Pragu ili neku drugu evropsku destinaciju, prolazila kroz deželu, ali desetljeće se već nisam u njoj zadržavala? Kako je poumirala gotovo sva moja rodbina (pok. majka mi je Slovenka) tako su i moji obiski bili sve rjeđi! No ovaj put sam se odlučila za par dana u jednom prekrasnom slovenskom gradiću (Ptujske toplice) i evo malo djelića te ljepota...užitak u lijepom vremenu, mobilnoj kućici koja pruža sav komfor ali i slobodu i izdvojenost od ostalih gostiju hotela, starinama grada na brdu, dobroj klopici u restoranima za vrlo povolju cijenu (npr file smuđa zapečen sa sirom, vrhnjem i naribanim bademima), wellness, plivanje i masaža, dobro društvo, krasna priroda! Šetnje uz Dravu bile su skoro ko one doma, uz Savu! Sretna sam što sam upila zadnje zrake ovojesenskog sunca i predivnih dana na terasama! Život može biti preljep i sa šest banki samo ako smo sposobni i u mogućnosti to učiniti za sebe! Ja jesam još uvijek, ali je lijepo kad možeš se s nekim udružiti pa je u dvoje ljepše i lakše! (Ako je?) I vama želim da ste dobro, pače...da uživate! Ako to znate i možete?

"PODUZETNIK Boris Šuljić, vlasnik obiteljskog hotela, restorana i vinarije Boškinac, koji su oduševili i Anthony Bourdaina, na Facebooku je komentirao Plenkovićevu jučerašnju objavu da će svim državnim i javnim službenicima povećati plaće za 6,12 posto.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Plenković je izračunao da ih je tamo više, ovaj tumor će nas sve progutati

"Plenković će u predizbornoj godini našim novcima povećati plaće svim državnim službenicima za 6,12%, PDV neće smanjiti, upravnu reformu i racionalizaciju državnog, regionalnog i lokalnog aparata neće provesti, poreznu reformu i bitna rasterećenja za gospodarstvo neće provesti, pravosudnu reformu neće provesti, neće vratiti povjerenje i pravnu sigurnost među gospodarstvenike i među građane. Mirovinski i zdravstveni sustav neće reformirati, 72% moje plaće ide tim državnim sustavima, kada se liječim često idem privatno, a na mirovinu ne računam, javni servis mi nije bio saveznik nikada u mojih 35 godina poduzetništva.

On je dakle samo logičan pa je izračunao, tamo ih je više :) Našim novcima spašavati će propala i neodrživa javna poduzeća, kupovati će glasove po BiH , hraniti će partijski klijentelizam i ovaj tumor koji će nas svih jednom progutati. Isto bi to napravio i Bernardić . Nama ni jedni izbori neće pomoći. Nas ni jedna vlada neće izvući iz ove sveopće ekonomske i društvene rupe. Nama treba obvezujući građanski referendum o novom društvenom Sporazumu, kojeg će potpisati milijun građana i kojeg će na kraju morati potpisati sve partije. Referendum na kojem građani traže preciznu i neodgodivu provedbu svih važnih društvenih i ekonomskih reformi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dokidanje partijskog pseudokapitalizma i partijskih poduzetnika, uhljeba i svakog klijentelizma koji ih je tamo doveo i takvima učinio.Osudu korupcije na svim razinama od općinskih špelunki do salona Ustavnog suda,. Ovo predugo traje i nama nikakvi izbori nisu riješenje. Zemlja u kojoj ništarije preko noći postaju uglednici i moćnici, u kojoj nema zaštite za žrtve najgnusnijih zločina i u kojoj pravda ne sustiže prijestupnike, u kojoj se u javnim ustanovama ni spremačice ili hausmajstori ne mogu zaposliti bez partijske privole, u kojoj poduzetnici trpe nesrazmjeran pritisak u odnosu na globalnu konkurencij i moraju to trpjeti jer samo radom hrane svoje zaposlene i svoje obitelji.

Zemlja koju nerijetko u zemlji i u svijetu predstavljaju neobrazovani i nekompetentni ljudi bez ikakvog dostojanstva. Takva zanemarena, zapuštena, neambiciozna i nepravedna zemlja, zapuštenih građana nastavlja se i dalje iscrpljivati jalovim temama, histerizirati na 41. i 91. emotivno uzdizati svoje partijske idole, padati u ekstaze nakon Modrićevog gola i čekati iduću turističku sezonu. Nama nikakvi izbori ne mogu pomoći", napisao je Šuljić.

Link


dugo već nisam pročitala tako smisleni osvrt i zapis! potpisujem svaku riječ! možda neki i pročitaju, pa razmisle...
čitam jutros još par članaka što se događa po ulicama svijeta...kad pravna država ne funkcionira (sudstvo, policija, vojska) kako bi trebala tj u funkciji građana i naroda a ne pojedinih kriminalaca, ulica uzima stvar u svoje ruke! pomalo s tjeskobom se pitam kad smo (a ne da li) mi na redu?

da još malo koji dan iskoristim premium pa žvrljam ovdje iz gušta! i objavim komentar kod slovka kao blog, koji je izgleda srž i smisao postojanja hrvata zadnjih 30 let!
...nejdeju hrvati na cestu osim poradi tekmi i odličja! samo zlato, srebro i slično što sja! normalno, ne poradi odličnih matematičara, kajakaša i slične stoke sitnog zuba već samo poradi "teških" nogometaša! nekako se onda svi osjećamo zaslužni za njihove milione ak smo s njima na ...cesti! od početka rata naovamo ostalo je jedno cca 500 tisuća ljudi bez posla (mislim na one koji su nešto stvaralli i proizvodili)! danas imamo 300 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama (pri tome ne izuzimam višak zaposlenih i nepotrebnih u policiji, vojsci, zdravstvu i sličnim službama od interesa) koji nikako da dođu na cestu? no bilo koja vlada koja dođe morati će upravo to učiniti....ili oni van na cestu (tj država u propast) ili nepotrebni uhljebi u prekvalifikaciju i... marš raditi! o tome da ih nemre niti silovanje djevojčice natjerati da npr izađu na ulicu da ne govorim? nije slučajno što godinama već zadar je "grad slučaj" ali kad se pogleda pozadina svega, zadarski arnauti (arbanasi, albanci) imaju rigidan stav prema ženama, vjerski su jako isključivi i gle posljedice...godinama siluju mlade cure? reklo bi se ništa čudno? no, čudno je što mi ostali ne reagiramo i šutimo na takve gnjusobe? ne prozivam nikog niti brojim krvna zrnca (iako je i ovdje bila jedna ružna rasprava glede silovanja koja su se događala u podstrani prije 5-6 godina) ali zanimljivo da u zaostalim dijelovima RH ima daleko više ubojstava žena, silovanja i premlaćivanja! a nama dobro? a meni dobro! jesen je predivna u maksimiru, mnogi "zagrepčani" nemaju niti pojma da postoje tolika maksimirska jezera, jedna divna "ježeva kućica"...restorančić usred šume sa domaćom klopicom! danas idem na koncert klasične glazbe (besplatan ulaz) u N.Z.....u programu će biti i meni najdraža stvar, summertime (porgy i bess)....znam, reći ćete i iskrica je besplatna, i vaš kafić uredno čitam...al mu se ne pridružujem! nisam čoporativni tip. meni to ne smeta, a nadam se niti vama? ako da, promijenite to pa i vi postanite individualac? jer, ja ću teško u čopor! istina, vukovi te štite od napadaja i nasrtaja drugih, al te jednako tako i rastrgaju ako i kad se ukaže prilika? ja radije sa štitom il na štitu (kak reče jedan grkljanin)! i da, ako vam se čini da sam vas prozvala...jesam! mora netko biti i savjest bloga?

Link

Siluj hrvatski!

Kako piše Slobodna Dalmacija, sedam mladića iz “okolice Zadra” mjesecima je silovalo maloljetnu djevojku koja živi u istom mjesto u kome žive i silovatelji. Sedam monstruma iz “okolice Zadra” sustavno je uništavalo život jedne djevojčice, policija ih je privela, roditelji i rodbina su ispred policijske postaje prosvjedovali zbog uhićenja njihovih najmilijih, sudac istrage Županijskog suda u Zadru Ivan Marković pustio ih je na slobodu.

Ništa od ovoga nije u hrvatskim medijima PRIJELOMNA VIJEST. To sve govori o Hrvatskoj danas. Lijepa Naša je odvratna, bešćutna zemlja puna nasilja i nepravde. Ženomrzačka do boli.

Da smo normalna zemlja premijer bi se očitovao na ovu temu. Da smo normalna zemlja ministar pravosuđa rekao bi nam da Članak 123, stavak 1 Zakona o kaznenom postupku govori u kojim se slučajevima uhićenik može pritvoriti.

Istražni zatvor se određuje zbog mogućnosti bijega
Zbog utjecaja na svjedoke i oštećenike
Mogućnosti ponavljanja djela
Kad su okolnosti djela tako teške da bi moglo doći do uznemiravanja javnosti

Naravno da bi nam ministar pravosuđa, uzimajući u obzir činjenicu da ovaj zločin jest “uznemirio javnost”, bar onu normalnu, morao objasniti zašto su silovatelji na slobodi.

Sve bi to tako trebalo biti da ne živimo gdje živimo. Nitko nije digao glas zato jer smo eutanazirani. Sve dosadašnje vlasti zlostavljaju nas već gotovo trideset godina, mi koji nismo zločinci patimo od kolektivnog posttraumatskog sindroma. Zato će nas i ovaj zločin koji normalnim ljudima ledi krv u žilama ostaviti hladnima.

Možda će neko udruženje za zaštitu žena dignuti glas, naša skockana borkinja za ženska prava sigurno će nekome dati izjavu, premijer će šutjeti, ministar pravosuđa… Bože, koliko mi se gadi, gadi, gadi, gadi čitati ovakve vijesti, sjediti doma i biti nemoćna.

Koga briga što ja pišem? Je li mi lakše kad napišem ovakav tekst? Kao, digla sam glas, ipak sam rekla? Rekla sam, pa što?

Ja sam baka, ja sam nona, ja imam UNUKU. Ja imam unuku koja živi u ovakvoj Hrvatskoj. Ja imam unuku koja će uskoro izaći sama iz kuće i krenuti na neko druženje. Ja imam unuku koja će na nekom tulumu upasti ekipi u oko jer ima smeđu kosu, kratku suknju i zelene oči. Ja imam unuku koju će ekipa, zato jer živi u Hrvatskoj, „okolica Zadra“ nije jedini prokleti hrvatski kraj, silovati.

Ma, ne morate mi vjerovati. Nema tog suca istrage čija bi me odvratna odluka uznemirila. Nema tog hrvatskog suda pred kojim bi moja unuka pričala svoju priču dok bi joj se silovatelji cerekali u lice. Nema tih “roditelja i rodbine” koji bi me uvjerili da je moja unuka kriva jer nosi kratku suknju i ima zelene oči.

Dragi moji, vjerovali vi meni ili ne, ja sam toliko luda da bih, da sam na mjestu none one djevojčice, sve te monstrume pobila. Ma, sprašila bih im metak u glavu. Doduše, kad sam na tu temu pričala s ocem moje unuke i kad sam mu rekla što bih učinila da se mojoj unuci tako nešto dogodi, on me smirio.

“Nona, vaša unuka ima oca. Ne kupujte pištolj.”