HIPOKRIZIJA

iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak sam...pain in the ass! normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš akko ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? imam dva zahoda pa je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućima...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM!

a nekako sam odlučila proširit ovaj tekst sa tekstom koji sam objavila na fejsu...(malo se ponavljam, al zapis sa iskrice poslužio je kao kostur za ovaj drugi, na fejsu)

dijelim ovo i danas, jer što rekoh ne porekoh...više nisam član grupe ateisti i agnostici...pomalo napuštam sva ta sranja zvana "društvenog angažmana" nas šačice ljudi dok ostali bleje! nije važno jesu li to koncerti h. bešlića ili neka druga "važna" događanja u metropoli. dotična se poseljačila da bi joj pozavidio...oblomov i njegove mrtve duše ili koji god ruski romantičar! ili možda "naša" a u stvari nušićeva gospođa ministarka. anyway, živjela sekularna država pa makar se prostirala od moje jedne sobe do druge. tu mogu prosvjedovat do mile volje...kako protiv tako i za! možda je mom cinizmu (zar opet) pridonio jedan dobar film kooji sam upravo odgledala i nekako se zapitah: iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak, da li sam...pain in the ass?normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš akko ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? imam dva zahoda pa je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućima...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM! PM je ipak bolji kraj od...riti, kamo me opet poslao jedan drugi bivši! mi vodenjaci smo stvarno besmrtni...ostanemo dobri sa svima i svakime i onda se čudimo kaj nas tolko trnja boli, jer su nam svi ostali u ili pri... riti. ili tu negdje? pitat ćete se kak je ovaj dio teksta prispodobiv onom drugom, crkvenom? za mene jest, jer je sve to trn u riti koji smeta i nikako da ih se riješim. osim da čupam...jedan po jedan!

Najpustije mjesto na svijetu? Takvim ga barem ja doživljavam. Možda zato što...nije moj? I zašto baš u njemu osjećam svu pustoš svijeta? Voljela bih znati zašto drugima nije? Iako znam. Biće da konačno postaje mjesto mog spavanja a više ne mjesto mog bivanja? Opraštam li se to konačno sa svojom sexualnošću? Možda će mi predstojeći razgovor reći što...kako...dalje? Osamila sam se i gotovo da je ugodno...još samo da počnem samo spavati u svom krevetu! Ovo je možda upravo zadnja oda njemu?

Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom i što ostaje dulje od nas dvoje? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje odlazi...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije? Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
njih dvoje..
Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime
Link

curo! opet smo se moj skoro 20 let stari aftek i ja (i moja pesa) dopeljali doma! žurila sam danas praznom starom cestom sa paga kao da me netko doma čeka? a sve svjoje sam imala sa sobom...i bilo je tako svejedno kad ću doći. bilo je važno jedino da dođem. odbila sam poziv za kaštele...naprosto mi se nije dalo! i tako smo nas dvije danas same krenule na put dug preko 300 km...sve skup u tjedan dana cca 700 km! nije malo, za mene previše! okupala sam se svaki dan baš onak kak mi je pasalo...sama u uvalici, sa pesom. potom, popodne za svoj gušt..na pješčanoj, nudističkoj! vratila sam se doma...uredno sam se javila par ljudi, među njima i djeci...ali u stvari, nikkom se nisam trebala javljat! jer, nikom nisam nedostajala ovih tjedan dana...a malo tko da je i pitao? nisam niti ja! i tako vratismo se nas dvije i najviše što mi je nedostajalo bje kombinacija bambusa i kokica! imala sam tamo na moru 3 litrice domaćeg vina,, ali kokica ne bje! u stvari, htjedoh samo napisati da....nemam više dušu! al evo malo fotki za dušu!
možda će ove dvije fotke najbolje izraziiti moju dušu ovih dana...na jednoj foti more kao da gori...a na drugoj je posve plavo i hladno...predivno i jedno i drugo!
sve sam to i ja!

Danas sam uživala u jednoj FKK uvali! Konačno sam osunčala jedno mjesto do kojeg dugo nije doprlo sunčeko! Baš je godilo! Istina morala sam se za to pomučiti kroz gustiš drača u koječega kao i čopor Zagrepčana koji su očito otkrili blagodati rujna pa obilato nastanili svoje grozne apartmane! Sve u svemu bliži se kraj mom odmoru . Fejs sam obdarila krasnim fotkama al ovdje ne znam kako sa mobitela to učinit pa će pričekati dok dojdem doma! Fališ mi.. ti neki moj čovječe. Jedino kaj više nemrem ko nekad zamislit face.

He he...blog na prvoj strani! Ljudi moji...pa tko je tu lud?

Terasa ogromnog apartmana s pogledom na more...zalaz! Pseća plaža a na njoj nitko...osim nas par...ljudi...životinja! Sve u svemu ponosna sam na sebe... dopeljala sam nas na odredište! Bravo mala...uživaj!

stiže jesen sa svojim plodovima! manje sunca i ubijanja u pojam ljetnih vrućina, više razmišljanja i lješkarenja na suncu! u pripremi za odlazak na more (svi ste se vratili pa sad ja mogu na opustjele plaže luna i ostalih dragih mi uvala) u evinu kostimu..malo popodnevnog brainstrominga ne škodi! kavica i misao..dobro, rekla bih čak i najbolje društvo mi! al jedna druga misao me potakla na ovaj zapis! ovih dana, na jednoj od bezbroj kava sa svojim dugogodišnjim frendom (valjda smo frendovi i više od 10 godina) reče on meni da je sanjao moju...hm...pi*čku! i opiše on scenu nje, mene....hm.. skoro sam sa stolca opala. dugo se znamo, dobri smo, ja imala sijaset veza u međuvremenu ima i on svoje "frendice" i neki svoj sexualni život al nikad ne bih pomislila da će sanjati moju čipku, 10 let nakon što ju je vidio jednom? i nikako da razumijem što je to muškarcu lijepo na njoj? nedugo sam čula od jednog drugog čovjeka s kojim sam bila nedugo, da je nju škicnuo...i reče: da znaš, imaš lijepu malu...hm...pi*kicu! pa me to nagnalo na razmišljanje! nekako mi logično da se meni npr sviđa dobar i lijep ku*rac! ali mi nikako se ne čini da ona, moja pi*ica, može biti nekom tak zanimljiva da ju sanja i 10 let nakon što ju je ugleda? neću reći da nekim muškarcima nisam rekla kako imaju lijep ku*rac, dapače...ne jednom me ugodno iznenadio ne u penetraciji već onak, sam sa sobom, stršeći i stremeći! biće nam je to u dnk...on adam, ja eva!
p.s. eto jedna lijepa priča nedjeljom!

Mijenjam razgovor za dodir! Meni drag. Ali ne onaj koji će doći i otići. Ne onaj koji ne ćutim ko svoj iako je tuđi. Čekam zagrljaj s kojim ću samo promatrati sve visove a ne moram ih osvajati. Čekam onu tihu sreću u dvoje! Uz otvoren balkon svježina dolazi rashladiti pomalo zapaljen um i tilo! Ha ha mogu ja to još ..zapalim se samo tako. Pa ipak ..nema te nigdje. Više nit ne pričam o tebi. Odlazim za koji dan (bar u pokušaju) s mojim čovjekom. Nisam od njega odustala, valjda nikad nit neću. A on? Neće ni on... doći! Možda sam zato tako budna u ovaj sitni sat. Djetešce mi ne daje spokoj iako uživam u njem! Tako je nebitno kad ću ..i da li ću zaspati. Nemir je ponekad jedini svjedok da sam živa?

ovih dana, čak zadnji mjesec, ponovo mi se dešava razgovor! ne onaj kao nekad, svom dušom i tijelom, ne pripadanje...ali razgovor! jedan takav zadnji,dogodio se baš prije tjedan dana...ovako jutrom uz kavu! reče mi on: tako si lijepa kad tako iskreno razgovaraš! to me iznenadilo i obradovalo. jer, viš viš...ima netko tko vidi? ta unutarnja ljepota kad navru prave riječi iznutra, izađe van! ona je vidljiva ne samo u riječima već i na licu, oku, osmjehu! ozari te svu. čitam purpurnu jutros i ona me ozarila. to poniranje, uranjanje i izranjanje iz nas, u nas. i taj završetak o saginjanju...tek u tome pronalazimo poniznost...kad smo manji, onda smo veći! i sretna sam (koliko mogu biti s obzirom na djecu) u svoj svojoj svojini! istina, malo me muči narasli šećer...ali kako se ja sstišavam tako i on, eto jutros malo pao! istina jest da bih ja htjela više...pripadati a ne samo razgovarati? možda je i dobar taj odmak? trenutak bliskosti koji se događa, bez plana i smisla. naprosto je prisutan i teče. protiče čak kroz tebe. ne zaustavlja se, jer kad ga grčevit držimo i ne puštamo, taj grč boli. čovjek stalno želi zaustaviti ono što je nezaustavljivo. i ljubav teče, protiče i tek tako i tada je najviše ljubav. drag si mi! jednoć mi netko reče da sam mu draga a ja to zamijenih kao da reče da je to ljubav? dragost je trenutak (sada znam) koji dođe i prođe! ljubav je nešto što traje i...teče! dok ne presahne. zato valjda i voda toliko znači? ne trebam premium niti imam potrebu ove svoje misli podijeliti s drugim ljudima? ali, voljela bih da me s vremena na vrijeme netko ipak čuje? u razgovoru..u pogovoru?

http://hr.n1info.com/a325771/Vijesti/Zasto-Hrvati-ne-izlaze-na-ulice.html

ponekad se pitam jesmo li mi žene stup društva...obitelji...države...ma svega?

hvala ti...za svaku riječi koju si nam dala! za ove osobito hvala, postale su moj moto:

"Svakog jutra htjela bih ti donijeti sve svoje živote, od daha prvog jutra, do daha jutrošnjega jutra. Sve što sam stoljećima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve ti u zavežljaju donijela, i kao usput, bez važnosti ti predala.
Potom bih sjela do tvojih nogu i zaboravila što sam ti donijela." V.K.

nema te više.

e mislim kako danas blog drži neslavni rekord...šest dana stari blogovi su još na prvoj strani! svaka čast kak se srozao blog! nekak se pitam gdje su svi oni "blogeri" kojima sam ja jako smetala? kak to da sada ništ ne pišu?

kraljica soula! kapa dolje, naklon do poda...ode još jedna stvarna zvijezda ljudskog roda! ostaju zauvijek njezine prekkrasne stvari koje ne umiru nikad!

Link


Link

kad pomisliš da ti se više ništa ne može dogodti što ti se već nije, obraduje te jedan događaj samo tako! mali stvorek koji je prvi put prespavao kod svoje bake! bez drame, bez plača, poneka priča, vodene bojice i puno ljubavi! trenutno jedino ona ispunja moje srce!

kad odu svi (j zlokić)

Link