HIPOKRIZIJA

jučer tj danas smo malo čilali uz chil out mjuzu i bend, sastavljen od dva dječaka i jedne djevojke! dečki prekrasno sviraju gitare (obične) ali imaju i prekrasan glas! a cura dobro pjeva! istina, bilo je tu možda više bluesa, jazza...a mjesto tj birc jedva da biste našli na zemljopisnoj karti googlove mape a cijeli mix proizveo je još jednu besanu noć. i fakat, fala bogu da je korizma. odričem se tulumarenja, plesnjaka, čilanja...barem ovako čoporativno...do daljnjega! dvije noći tj jutra su posve dovoljna do travnja? mirna nedjelja pa neka takva i ostane!

evo vam malo da se pročilate!

Link

potpisujem!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-zemlja-koja-mrzi-zene/2069357.
aspx


DANAS se u svijetu slavi 8. mart, Dan žena. Ovaj međunarodni praznik koji je nastao na poticaj njemačke borkinje za ženska prava i marksistice Clare Zetkin, u Hrvatskoj se počeo obilježavati za vrijeme socijalističke Jugoslavije, no devedesetih je s dolaskom Franje Tuđmana i HDZ-a na vlast postao društveno proskribiran. Razlozi za to nisu misteriozni: 8. mart se za početak u kolektivno sjećanje usjekao baš tako, a ne kao 8. ožujka, što je bio prvi problem nacionalističkim jezičnim puritancima koji su od 1990. do danas opsjednuti “čišćenjem” hrvatskog jezika od tzv. srbizama.

Nadalje, bio je to praznik nastao na tekovinama internacionalne ljevice, što također nije odgovaralo Tuđmanovom nacionalističkom režimu. Još gore, Dan žena je utemeljen na ideji ženske emancipacije, a HDZ je nastupio s platformom retradicionalizacije društva, naravno, uz svesrdnu podršku Katoličke crkve, a po novom modelu zadatak žene je da prvenstveno bude hrvatska žena i slijedom toga masovno rađa buduće generacije Hrvata i da općenito bude kuš.

U Tuđmanovoj Hrvatskoj žene se svodi na rađalice nacije

Pregršt je primjera patrijarhalnih grozota iz devedesetih kojima su udareni temeljni današnjoj konzervativnoj revoluciji što truje hrvatsko društvo, no spomenut ćemo samo dva, koja su doista paradigmatska: 1. ministrica obrazovanja je bila žena koja je u javnosti objašnjavala da ona ustaje kad muškarac uđe u prostoriju i 2. jedina žena koja zauzima istaknuti status u mitologiji Domovinskog rata je Kata Šoljić, štovana zbog toga što su joj svi sinovi poginuli u borbi za, kako se to voli reći među nacionalistima, hrvatsku državu, odnosno ostvarenje fiktivnog tisućljetnog sna.

Unatoč brojnim pokušajima HDZ-a i njegovih društvenih saveznika da se Dan žena u Hrvatskoj zatre, 8. mart je ipak preživio te nije zamijenjen sustavnim forsiranjem Majčinog dana koji žene svodi na njihovu maternicu, već je zadobio i novu snagu zahvaljujući angažmanu feminističkih udruga. S jedne strane je 8. mart i dalje onaj pomalo kičasti polupraznik kada se ženama u obitelji, na poslu i socijalnom krugu kupuje cvijeće, no s druge je to dan kada se prosvjeduje, kada se analizira kakav je položaj žena u hrvatskom društvu danas.

Kampanja protiv Istanbulske konvencije

Nažalost, s obzirom na događanja u hrvatskom društvu, može se zaključiti da je Hrvatska postala zemlja koja mrzi žene. To se naročito vidjelo u bitci u povodu ratifikacije Istanbulske konvencije, koja službeno nosi naziv Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Desno-klerikalne snage su orkestriranom kampanjom dio stanovništva uspjele uvjeriti kako je riječ o dokumentu koji je prijetnja opstanku Hrvatske. Masovno se izmišljala “rodna ideologija” koja se navodno krije u Istanbulskoj konvenciji, i to zato što se u njoj spominje riječ “rod”, koja je odjednom predstavljena kao nešto jako zlokobno iako je riječ o konceptu o kojem svatko uči u trećem razredu srednje škole.

Protiv konvencije koja štiti žene od nasilja organizirali su se i prosvjedi u Zagrebu i Splitu, mobilizirale su se uz pomoć Katoličke crkve tisuće građana koji su obmanuti kako bi podržali laži konzervativnih snaga. No kada se cijela stvar demistificira, ostaje to da su tisuće ljudi u Hrvatskoj izašle na ulicu kako bi demonstrirale protiv prava žena i da su ti prosvjedi u svojoj suštini bili ženomrzački.

Zapaženi govor Marka Vučetića

Promjeni stava utemeljenog na ženomrzačkoj propagandi i lažnom suverenizmu nisu pomogli ni izvrsni istupi nekih zagovornika IK, poput sada već glasovitog govora saborskog zastupnika Marka Vučetića, koji je u sabornici održao vatreni pledoaje u korist Konvencije i prava žena. “Upustimo se u izgradnju društva i svijeta koji će prestati biti nasilan, koji će biti pluralan, svijeta koji će shvatiti da pozivanje na ovaj ostrašćeni suverenizam jest još jedna vrsta logičke ironije. Pogledajte, suverenisti negiraju unutarnji suverenitet. Na koji način? Unutarnji suverenitet znači da vlast proizlazi iz naroda. Narod nije homogen, to je heterogena stvarnost. Ima mnoge identitete: rodne, spolne, religijske, nacionalne... Suverenisti koji uzimaju u obzir samo jednu kategoriju negiraju unutarnji suverenitet. Isto tako kao što ne shvaćaju da parodijski nastupaju da su etnobiznismeni. Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj jesu oni koji na temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na svjetsku manjinu. Najopasniji ljudi u Hrvatskoj su oni koji su odlučili da im instrument nasilja bude instrument kako će se odnositi prema drugim ljudima.

Ovo je jednostavno pitanje, a to je hoćemo li priznati da su žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali?

Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili.

I zbog toga kažem, kad bi cijeli svijet bio protiv ratifikacije, ja bih i dalje bio za ovu ratifikaciju zato što ova ratifikacija sućutno prilazi sadašnjoj ženi jer u njoj vidimo simbol povijesne žene koja je bila ugnjetavana. Ova odluka da sudjelujem u ratifikaciji je odluka mene kao historijskog bića koji imam odgovornost prema svim ženama ovog svijeta i svih vjekova", grmio je Vučetić.

Katolička crkva žene proglašava "drugotnima" i "štracama"

Napad na Istanbulsku konvenciju - koji se nastavio i nakon ratifikacije organiziranjem prikupljanja potpisa za referendum protiv IK - nije jedini primjer udara na žene koji izvodi dobro organizirana desno-klerikalna družba predvođena udrugama poput U ime obitelji i Vigilare u koordinaciji s Katoličkom crkvom. Vodi se i kampanja protiv prava na pobačaj, koji protivnici opisuju kao “ubojstvo nerođenog djeteta”, što temelje na dvojbenoj tvrdnji kako je neprijeporni stav znanosti da život počinje začećem. Iz tog stava logično slijedi da su žene koje se odluče na pobačaj ubojice, kao i liječnici koji obavljaju prekid trudnoće. Kako nema zemlje na svijetu koja ubojstvo ne kažnjava strogo i zatvorom, iz stava o pobačaju kao ubojstvu proizilazi da bi oni koji su fanatično protiv pobačaja i koji ga žele zakonski zabraniti, žene slali u zatvor jer žele odlučivati autonomno o vlastitom tijelu. Takav udar na slobodu i prava žena više podsjeća na stanje u despocijama poput Saudijske Arabije ili u život u totalitarnom režimu kakav je bio onaj Ceausecsuov u Rumunjskoj nego na članicu Europske unije u 21. stoljeću.

Pritom naročito iritira što fanatični katolici žele svoja uvjerenja nametnuti cijelom društvu i svim ženama u Hrvatskoj, neovisno o tome jesu li one same katolkinje ili ne. Ali ne čudi što je jedan od ključnih temelja u širenju mržnje prema ženama u Hrvatskoj katolička ideologija, s obzirom na to da se od vodećih teologa Katoličke crkve u Hrvata, poput Ivice Ružića, može čuti da su žene “drugotne” i da trebaju biti pokorne muškarcima, dok kardinali u svojim propovijedima žene nazivaju “štracama”.

Strašni slučajevi femicida

Iz takvog općeg stava, koji se sve više širi u Hrvatskoj javnosti, proizilaze i slučajevi brutalnog nasilja nad ženama. Prema službenim podacima, žena u Hrvatskoj ima najveću šansu da bude ubijena od strane svog muža ili partnera, o čemu svjedoči, primjerice, svirepo ubojstvo Kristine Krupljan koju je s 88 uboda nožem ubio bivši dečko David Komšić jer nije mogao podnijeti kraj njihove veze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

On je samo najpoznatiji, ali ne i jedini primjer patrijarhalnog stava da je žena u osnovi vlasništvo muškarca, što se izražava u svakodnevici na tisuće načina, a najopasniji je svakako često upućena prijetnja ženama da će prekid veze s muškarcem za njih značiti smrt - “Ubit ću i tebe i sebe.”

Slučaj "Daruvarac"

Kada je, pak, riječ o nasilju nad ženama, dva su se slučaja izdvojila u javnosti u proteklo vrijeme. Prvi je obiteljsko nasilje župana Alojza Tomaševića, o kojemu je za medije javno progovorila njegova supruga Mara Tomašević, a drugi je premlaćivanje 18-godišnje djevojka od strane zadarskog nasilnika Darka Kovačevića "Daruvarca". On je svoju žrtvu premlaćivao više od pola sata usred bijela dana u kafiću u Zadru, u kojemu je radila kao konobarica, a dok se taj strašni čin odvijao, većina prisutnih gostiju se nije umiješala da zaustavi nasilje.

Isti taj "Daruvarac" je na kraju osuđen na pet godina zatvora, no odlazak na služenje kazne čeka na slobodi, partijajući uz pjesme Mile Kitića, a da mu nisu određene ikakve mjere opreza, pa ni da se ne smije približavati svojoj žrtvi, kojoj pak njegovi prijatelji i dalje s vremena na vrijeme prijete. Takav rasplet događaja možda najbolje svjedoči o tome kako se hrvatsko pravosuđe odnosi prema nasilju nad ženama.

Muke Mare Tomašević

Slučaj Mare Tomašević, pak, ilustrira kako pozicija političke moći štiti nasilnike poput njenog supruga Alojza, istaknutog HDZ-ovca kojega je stranka tek nakon mjeseci odugovlačenja izbacila nakon što ga je supruga uvjerljivo optužila za nasilje. Mara Tomašević je pomoć tražila i od premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, slala mu mejlove u kojima opisuje što joj se događa, no nitko iz HDZ-a nije na to reagirao, a Plenković je lakonski izjavio da mu “nisu prinijeli pažnji” elektronsku poštu Mare Tomašević. Kad je cijela stvar konačno pukla u medijima zahvaljujući hrabrim istupima Mare Tomašević, ministrica obitelji Nada Murganić je u svojoj prvoj reakciji sve komentirala sada već zloglasnom rečenicom “tako vam je to u braku”. Iz perspektive HDZ-ove ministrice nasilje je sastavni dio braka i privatna stvar, a ne društveni problem. Nažalost, Murganić nije jedina s tim stavom, ona je nehotice izrazila stav značajnog dijela hrvatskog društva koje često na slučajeve nasilja nad ženama refleksno reagira tako da optužuje žrtvu po refrenu “sama je to tražila”.

Od samog nasilja je zapravo možda i gori takav stav, koji dovodi do toga da se nad ženom žrtvom fizičkog nasilja nastavlja nasilje drugim sredstvima, a istovremeno se nasilnika ekskulpira od odgovornosti.

Znakovito u vezi sa slučajem Mare Tomašević je i da HDZ-ove ministrice, pa ni stranačka zajednica žena, nisu supruzi nasilnog župana pružile podršku, a kamoli zatražile da ga se ekspresno smijeni, a pomoći Mari Tomašević odbila je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Pokazalo se da je HDZ-ova stranačka disciplina svima važnija od pravde za ženu koju muž tuče i zlostavlja te da prva žena predsjednica Republike Hrvatske zapravo ne znači nikakav napredak za prava žena, između ostalog, i jer se Kolinda oko te tematike tijekom cijelog mandata uopće nije angažirala.

Kiretaže kao primjer odnosa zdravstvenog sustava prema ženama

Da hrvatskim vlastima nije stalo do žena pokazala je i rasprava o kiretažama u hrvatskim bolnicama koju je svojim potresnim govorom u saboru pokrenula zastupnica Mosta Ivana Ninčević-Lesandrić, koja je ispričala bolno iskustvo iz splitske bolnice koje je prošla nakon spontanog pobačaja.

Time je potaknula i druge žene da javno podijele svoje horor priče iz hrvatskog zdravstvenog sustava, pune liječnika koji se bez poštovanja odnose prema pacijenticama, no reakcija resornog ministra Milana Kujundžića bila je da žensku bol dovodi u pitanje, kao i iskustvo koje je ispričala Ninčević-Lesandrić. U podlozi takvog arogantnog stava je ideja kako je zadatak žene da trpi i šuti, da to mora biti njena definirajuća osobina, umjesto da se žene sasluša i da se njihovi problemi shvate ozbiljno.

Podzastupljenost žena u politici

Žene su podzastupljene i u politici: u Plenkovićevoj vladi su tek tri ministrice, u ovom sazivu sabora je najmanje žena od 1990., a i nedavni skup načelnika općina pokazao je da među stotinama čelnika lokalne samouprave ima zanemariv broj čelnica.

Zapravo, kada se zagrebe ispod površine, u skoro svakom segmentu hrvatskog društva mogu se naći mizoginija i patrijarhalni stavovi prema ženama, koje se i zbog demografske groznice koja je zahvatila javnost prvenstveno želi definirati kao majke, tj. inkubatore za proizvodnju nacije.

Dan žena kao dan protesta

Stoga su i potrebni prosvjedi poput današnjeg Noćnog marša u Zagrebu, na kojem će se u povodu Dana žena demonstrirati za prava žena.

Ona su u Hrvatskoj ugrožena indolencijom sustava, kampanjama desno-klerikalnih snaga i odbijanjem da se prepozna zastrašujuća patrijarhalnost hrvatskog društva koja raste od početka devedesetih do danas. Hrvatska je zemlja u kojoj se na ovaj ili onaj način mrze žene, i baš to je razlog da se Dan žena iskoristi kao jedan od načina ukazivanja na sve probleme kojima su žene u Hrvatskoj pritisnute.

večeras me pohodila neka sjeta...tuga. samoća baš i nije neki pratilac, osobito ako je dugotrajna? dugo već nemam svog čovjeka...dugo čežnja oplahuje moje obale. nemam kome reći, pa rekoh tebi! postojiš li? možda, ako već ne, onda jednom zame? eho...jeka...ili doista ti?

Stand By Me, Ben E King
Link

Percy Sledge - When a man loves a woman

Link

Otis Redding-Sitting on the dock of the bay
Link

The Ronettes - Be My Baby
Link

Patsy Cline - Crazy
Link

Roy Orbison - "Only the Lonely"
Link
i na kraju, al ne i zadnje!
Roy Orbison - In Dreams
Link

tih par stvari /bilo ih je još al nekak sam ih propustila zapamtiti/ koje su trajale u vožnji od kina do kuće zasjenilo mi film miljenica! još jedan oskarovac, još jedan dobar film al ne tako i toliko kako se činilo zbog oskara! prebučno, pretenciozno i do zla boga degutantno gledat te napudrane vlasulje i kraljevski dvor! no, film tj kamera je na trenutke jako dobra! no ovo pišem više radi starih dobrih stvari koje sam davnih dana snimila na tdk kazete i imam ih i danas! nije to mjuza moje mladosti (bila sam balava) ali zahvaljujući sisterici slušala sam ih i uživala na radio luxemburgu! večeras imam veče dobre stare mjuze! rekla sam mom pratiocu da bih večeras uz ovu dobru mjuzu, neko dobro vino i malo ludosti u srcu mogla svašta! to je bila muzika da ti se ježi koža! još ako si imao gramofon koji može primit desetke ploča, mogao si ljubav vodit do iznemoglosti! neki još čuvaju te gramofone...ja ploče....i tak, moglo bi biti svašta?
p.s. jebala vas korizma u 21.stoljeću...gdje ćete naći tolko pepela?

"operi kosu sjutra! nalakiraj nokte. probudi se dovoljno kasno kako bi mogla otići rano leći drugog dana. i odluči se (a nije stvar odluke, već definicija mogućeg) hoćeš li biti u zagrljaju mogućeg muškarca ili hoćeš mogući zagrljaj željenog muškarca? a možda je to samo mogući zajeb? možda se upravo toga bojim; saznati? u međuvremenu prolazi vrijeme kao u nekom međuspremniku; vakum, događanje, vakum! moja frendica koja se isto povukla na rezervni položaj (nema je već neko vrijeme) to bi zorno smjestila u epruvetu i nazvala kemijske elemente (a može i spojeve) pravim imenom. možda bi to i zapalila? reče mi ona onomad da sam ja prava dama! hm...kako dama može osvojiti željenog muškarca kojem nije stalo ni do sebe a kamoli do mene? a opet...kad netko ostavi ručak i dođe samnom popiti kavu...onako iznenada nenajavljenu, počnem si laskat.ili kad me onaj mogući pozove na treći, gotovo nemogući ručak...u nizu? ne u restoran, već ga sam skuha! možda sam neodoljiva? možda nenadjebiva? hm...možda ipak samo uporna u svojoj gluposti? btw jel znate da mai sarai znači ne nikad nikom više (kak sam ja mislila) već kak veli moj frend pino: neću biti, nebu? na kraju...."


vidim da nekima nedostajem pa u pokušaju citiranja mog bloga doživješe neuspjeh! aleksandrijska biblioteka bila je svemirskih razmjera. njezin gubitak je nenadoknadiv gubitak za čovječanstvo, tako da mi jaromile tvoja usporedba sa mašću i propašću dotične može biti veliki kompliment! a kako ne bi i dalje patio kao vjerni obožavatelj mojih blogova, eto ti mog zapisa da ga opet možeš kopirat i sebi spremit. ljudi kad nemaju svoj život kopaju po tuđem, kad sami ne pišu, čitaju! zato i postoje pisci...da bi ugađali sebi i drugima!

Link

čitajući današnje novine na netu, evo što sam izdvojila od mnoštva gluposti (niže dolje link a i tekst tko ne može otvoriti link):
posebno izdvajam ovaj dio teksta koji mi se čini jako točnim i smislenim! tako dugo već živim pa valjda tome mogu i zahvaliti svoju vitalnost? kako god, dobili ste savjet iako ga niste tražili u vidu ovoga:

"....- stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
- nikad nemojte prestati učiti nove stvari
- vodite zdrav život
- uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
- učite glazbu
- redovito vježbajte
- plešite
- spavajte najmanje sedam sati dnevno
- radite na pozitivnom razmišljanju
- budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
- meditirajte


Link


NEUROZNANSTVENIK POMLADIO SVOJ MOZAK, A TO MOŽETE I VI:
Evo što trebate raditi da ostvarite taj rezultat

Tijekom 20 godina, napravio je 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti

Ljudski je mozak vrlo kompleksan. Sastoji se od 100 milijardi neurona, a broj konekcija među njima veći je od broja zvijezda na nebu. To je organ koji sudjeluje u svemu što radimo, a njegova ravnoteža zaslužna je za naše zdravlje, dobrobit i mudrost.

Nažalost, svakoga dana izgubimo čak 85.000 stanica mozga, ali čini se kako određeni životni stil to može promijeniti. Slavni neuroznanstvenik dr. Daniel G. Amen otkrio je za Bright Side što savjetuje svojim pacijentima.

‘Bilo mi je žao moga mozga’

On se počeo zanimati za mozak kada je proučio vlastiti tomogram. Tada je imao 37 godina i zabrinuo se jer njegov mozak nije izgledao najbolje. Premda nije ni pušio ni pio ni drogirao se, imao je nekoliko loših navika: spavao je svega 4 -5 sati na dan, pio je gazirana pića, imao višak kilograma i patio od kroničnog stresa.

“Bilo mi je žao moga mozga i htio sam ga popraviti”, kazao je dr. Amen. Tada je počeo raditi na sebi, odbacio je loše navike i zamijenio ih dobrima. Tijekom 20 godina, ovaj je znanstvenik napravio 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti. Najbolji dokaz za to je vidno poboljšanje njegova tomograma.

TRENIRAJTE MOZAK DOK SPAVATE:
Možda zvuči nevjerojatno, ali jednim trikom u snu možete poboljšati pamćenje

Dobre i loše navike za mozak

Naše svakodnevne navike mogu našemu mozgu ili pomoći ili naštetiti. Najopasnije su za mozak ozljede (nema ništa gore od udarca u glavu), droga i alkohol, pretilost, pušenje, visoki krvni tlak, dijabetes, otrovi iz okoliša, nedostatak tjelovježbe, ovisnost o videoigrama, pretjeran unos kofeina, nedostatak sna, stres, sjedilački način života i negativne misli.

Njaveća snaga mozga je njegova fleksibilnost i zato svatko može poboljšati njegovo zdravlje. Dr. Amen preporučuje da usvojite sljedeće navike:

stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
nikad nemojte prestati učiti nove stvari
vodite zdrav život
uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
učite glazbu
redovito vježbajte
plešite
spavajte najmanje sedam sati dnevno
radite na pozitivnom razmišljanju
budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
meditirajte

postignuće...nakon dugo vremena slučajno nabasala na beaujolais...i iskapila to u dobrom društvu! niz valja nastaviti...dobrim stvarima, ljudima, događajima! pa dok ide, ide! nek ne stane iako znam da hoće...kad tad? znam da nekima nije drago što je meni drago...al, c'est la vie (to je život)!
za dobro jutro, dobra stara stvar!

Link

prva je bila rapsodija! uživala sam u glazbi moje mladosti, queen, fenomenalni fredy odigran od jednako fenomenalnog maleka, koji je dobio i oskara za mušku ulogu! bravo dečki. potom je uslijedila prekrasna priča zvijezda je rođena, sa fenomenalnom lady gagom i bradleyem...još jedan film nominiran za oskara, a pjesma shallow koja ga je i osvojila dirnula me do suza! kao i film! a večeras sam zaokružila trilogiju oskarovaca filmom zelena knjiga: vodič za život! nije možda najbolji film u mom životu, ali je vrijedan gledanja. osobito zbog prekrasne glazbe koju obožavam (rock, blues) pa možda i oskara, stoga preporučam toplo onima koji ne vole isprazne filmske efekte već duhovite razgovore? svakako pogledati tim više što je temeljen na istinitom događaju. još mi preostaje miljenica /žena je dobila oskara za glavnu ulogu/...lijepo je sjediti na ljubavničkom sjedalu i gledati dobar film...uz obvezne kokice! i nekog tko ti je drag! sad mi uz lap nije čaša viskija (u filmu) već čaša bambusa! još uvijek sam filmofil...mogu u jednoj večeri pogledati i tri filma, mogu tri puta pogledati isti film...i tak....ljubav je čudna ponekad. nikad nam je dosta! moja ljubav za filmom još uvijek traje...i gladna sam uvijek! preporučam sva tri filma...pa tko voli nek izvoli!

Link

Link

i da, ovaj zapis posvećujem jednim plavim očima koje su se sklopile na današnji dan prije četiri godine! život teče dalje, unatoč i uprkos!

večeras sam tu! i ne bih niti sam htjela biti bilo gdje drugdje! dobro je kad možeš biti što želiš. nije dobro kad moraš biti što ne želiš! a danas sam upravo to bila. sjećam se boljih vremena, dana, godina...kada sam naprosto ušetala i obavila sve uz potpis! ovih dana je sve bilo problem...od lonca koji treba pokrpati do kugli koje treba zamijeniti? no jedan ppoziv je sve promijenio. dobro je imati svoje ljude, iako to nije moj stil. moj stil je bio cijeli život osloni se nase i uzdaj se use! nakon 35 godina vozačkog staža jebu me kugle i lonci! ha ha dobro da nisu i poklopci? iako njih ne nedostaje ovdje! baš sam se danas onak mimohodno pitala kak je to živjeti jadan i petparački život u stvarnosti a ovdje sveudilj glumatati kako si dobro, pače, najbolje i kako ti život ne silazi s naslovnica? kako se svi smiju, zezaju, oduševljeni drugima i sobom? valjda ljudi zaborave na svoj jad i bijedu rugajući se drugima? ili naslađujući se tuđom nevoljom? ili skrivajući svoju ko zmija noge?otkuda ta izreka, kad zmija nema noge? ili je to ona guja iz šume striborove? a u ovoj šumi od države, grada nigdje ne sretoh iole građanina? koji si može npr od 5000 kn penzije priuštit normalan život? jer, kako živjeti ispod dostojanstva? kako vi koji tezgarite uz penziju ili plaću od 2 tisuće ...ili tri...al sveudilj osmjeh od uha do uha? kako romane? i još neki...znaju koji? kako to da vam usta nisu puna jada, čemera i svega što vas prati u životu? i kako je zmija dobila noge? i zašto? zar samo zato da ih skrije? odjebala sam danas i...kugle (krajnici su dobro)...i majstore...i tehničke i ginekološke preglede. ne volim da me gledaju. osobito ne stari auto koji nemre biti stariji no što jest? pa ipak, služi upravo tome čemu treba! kao i ova cura. svršila sam ovih dana mnoge priče...čak i one gotovo nemoguće! i tu sam, iako fakat ne bih bila. ali jesam. i tu gdje ne bih bila, jesam, al ne bih bila drugdje, pa tako niti nisam! a vi? tko ste vi? koji uredno glumite dvorske lude. iako jest vrijeme karnevala, maski...no, sumnjam da ste stigli do samobora? nemate niti za benzin a kamoli za auto? ali imate uvijek podsmijeh za druge, pamet za druge. zašto zmija krije noge? i kada ih je dobila? ili još bolje pitanje koje ima smisla u odgovoru: kada ih je izgubila? što kažete da malo pričamo o vašim praznim noćima, tužnim večerima, ispraznim danima. ta vas više niti ljubav ne može ispuniti? na pamet mi pada jedino pur pjena! ona zatvara sve rupe, sve što zjapi, sve što ne dihta, sve što je prazno i valja napuniti? ili ste i vi puni sve te praznine? kad ćete pisati ili pričati...ili makar razmišljati o punini svoje praznine? znam, kad radio stavite na najjače i nađete pravi link na tubu sve će biti iza vas iako ništa ispred! tako i treba....moj horacije! valja biti spreman! pričajući o vama, pričam o sebi? pričajući o sebi, pričam o vama!

Svaka gotovo da jednako počne... pogledom u klizna krila ormara koja su u pravilu poluotvorena! I onda okretanjem u krevetu...čas na jednu pa na drugu stranu. Uvjerava me danas moj frend Đuro da to nije blagdanska depresija. Odnosno ako i jest da joj se trebam oduprijeti? Iako mi nije rekao zašto joj se ne bih prepustila? Rezultat je gotovo isti, tj nema ga. Sekvence nekih filmova ovih dana su mi došle u misao i nekako ne mogu zaspati! Jedna od njih je da je važno koga mi volimo a ne tko nas!? Gotovo bih se složila...iako je tako tužno kad nas ne voli onaj koga mi volimo? Tko nas voli, a mi ne, to nas ne boli. Više nas smeta. I nije točna Vegina konstatacija da je novac samo za glupe ljude? Dobro dođe i pametnima, Dapače njima je i potrebniji. Dobar je to osjećaj kad si zadovoljan i kad te ne jebe lova. I kad znaš što ćeš i koji osjećaj zadovoljstva (ali ne i sreće) njime obasuti sebe i svoj život. Ali iluzija je ..ili pak laž (u veginom slučaju) reći da ljubav nije bitna. Jest...i te kako, baš sada ..baš zato kad odu svi da imamo koga voljeti. I ne može se kupiti...to je nešto, kak veli janardana...u darivanju. Iako ću se potruditi ovih dana naći razliku između darivanja i....davanja? Radi nesanice koja me prati...od vremena do vremena. S istim počecima i završecima...danas sam se pokušala sjetiti jednog susreta prije 10 godina. Ime mu je bilo ..Branko! Bilo je to na jednom kolodvoru...tad i tako...i nikad više! Ko u filmu Jack i Jill...francuzi znaju napraviti film. Život mi se još uvijek odvija ko na traci...tri dana jurnjave a potom mir i muk! s tim da ja sada određujem ritam. Bilo je i dalje tu. Kuca, iako uglavnom zalud. bilo je puno više ushita, uzleta...nije da nemam krila, nije da je obronak strahotan....samo...naprosto... to, čega nema! Iako zbog toga čega nema, imam nesanicu! Ovih dana sam promatrala zalaz...onaj zimski! bitno je drugačiji od ljetnog. kroz ogoljele krošnje drveća jedva da se probija...i brzo zađe. nebo se ne žari, samo nešto malo rumenila! no, dovoljno da obasja nebo i cijeli obzor! kao i osmjeh sretnog čovjeka. i žene!
ne biste vjerovali, našla sam na lektorskom sajtu verbarium razliku između darivati i darovati! pa tako kaže...darivamo osobu, nekog..a darovati možemo i...sebe! možda opet podarim sebe?

dragi iskričari...film je posve ok, imate reprizu večeras na 3. hrt programu u 20,30h...uglavnom prikazuje ljude iz udruge 50+ i taj film je bio već na tv, a mogao se pogledati i u kinu. simpatičan je jer prikazuje dosta nas koji smo u toj udruzi i družimo se (ples, kartanje, izleti, druženje na jarunu) pa se može i mene vidjet na plesnjaku i na jarunu, ali ne govorim vam to radi toga jer ja sam to već sve odgledala...eto, možda nekom ovaj film pomogne da i sam krene iz ovog virtualnog u stvaran svijet? normalno, govori se i o iskrici kao mediju za upoznavanje..sve u svemu, nije ga loše pogledati!

i još nešto...dosta ljudi upravo s bloga je tamo na te plesnjake i druženja na jarunu dosta dugo hodalo....npr bili su tamo neki čak često dolazili a neki tek se pojavili jednom: boža, styxa, ergo, krelec, papar i sol, vrbica, bell, cyberlady, pelpetum-mobile, pok. horni, kjele, pakleni, coco, pašemka, wasyx, pamela, filip de mala, starinaivan....i još puno iskričara koji nisu blogeri (zadržala sam se samo na blogerima)....i na kraju ja, koja sam gotovo jedina ostala stalni član udruge i još uvijek često odlazim na druženja! nije to bog zna kaj, al je to jedina udruga u HR koja okuplja ljude naše dobi (50+) i osmišljava im razne saddržaje (kazalište, izložbe, plesnjak, pričaonice, roštiljadu i sl druženja)...dakle, po meni svakako bolje nego li samo ovo virtualno druženje!

ima tu i nekih plošnih prikaza solera, predrasuda ali pitanje je koliko smo i mi spremni sebi priznati tko smo i što smo? ali bedasto je kritizirati neki film o nečijem druženju a da nisi bio? ja sam bila dovoljno puta da mogu reći da je bilo krasnih druženja, krasnih ljudi i da možemo biti sretni što imamo jednu takvu udrugu u koju možeš doći solo...žena...muškarac, slušati glazbu naše mladosti, plesati...a da te nitko neće čudno gledati? dapače, svi se družimo sa svima i kao da se znamo. jer i znamo se, uglavnom iste face dolaze svaki petak, subotom kartanje, nedjeljom pjevamo i plešemo uz gitare (raštimana nedjelja), utorkom imamo razgovore na neku temu i tak...sve u svemu, onaj tko je je stvarno i puno sam, kad tad potraži udrugu! i uglavnom ljudi ostaju...godinama! nažalost i unatoč udruzi čovjek je uglavnom sam al barem tamo stvarno podijeliš tu svoju samoću s drugim samoćama!

na temu halila đubrana (a ne bešlića koji mi je sinoć parao uši) eto da "slikom na sliku" podastrem nevjernim tomama tj eternisu i hodočasniku gdje sam i kako prvi put se srela sa đubranom? reklo bi se s obzirom da je to (a vidi se iz datuma VIII/1980.g.) bilo još u prošlom stoljeću te da mi ne treba wikipedija (ovaj moj zapis datira iz dana kada još dotične nije niti bilo) kako bih znala tko, kako, zašto? želim dobru zabavu večeras svima na blogu, ja ću ipak u jednu malo drugačiju večeras!
p.s. i zatvorit ću komentiranje jer me uopće ne zanima kaj si perica umišlja da jest ili nije, što znači da može i nadalje pisati i brisati svoje blogove! sram i stid je dobar za krvotok, kaj ne dečki?

p.s. p.s-a
noćas u tri ure ispratila me pjesma plavog orkestra na svirci grupe yu rocka u BBF...(ti ete nikako da shvatiš da ima nas koji živimo i vas koji ne i to je jedina poanta a ne koji koncert, kazalište, rnr ili sex na ex sam konzumirala)i mogu samo reći, nisam bila pijana i žal mi je kaj sam stara...a glede natuknica "svevišnjeg" eternisa mogu reći samo ovo: priznajem časni suče da nisam ništa pročitala osim pasusa koji sam i te davne 80. izvukla i spremila....i listajući ne jednom dotičnog ne halila već proroka, svaki put sam odustala! općenito, od toliko toga sam odustala u životu, osobito od nadmetanja sa mizoginima!

"mai je Žena.
Jedna od onih zbog kojih su pjesnici mrljali ruke tintom,
slikari razvijali platna, fotografi čamili u komorama, vajari vidjeli u svakom kamenu njene obrise.
mai je Žena sama po sebi. Ali kakva žena?
Onakva iz koje ženskost juri kroz svaku kovrču, svaki korak, pokret ruke.
Ženskost od iskona.
mai je Žena u vremenima kada se ženskošću drže blijeda lica i beskrvni osmijeh.
Nju vide veliki majstori filma jer njeno lice osunčat će platno.
Suncem jarkim i žestokim kakvog vole oni mencelovski, felinijevski, almodovarovski ljudi.
mai je diva i cesarica. Iz kraljevstva gdje se slave tijela, gdje je vječno ljeto, gdje se magle rastjeraju vrtnjom na plesnjaku.
mai je vagnerovka, žena zemlje, ali one koja rađa i kad ju ne siješ.
mai je botičelijevka zalutala u gotički hlad.
Što prkosom plaši čak i sami had.
mai je Žena!
A, ne njena Sjena!
/30.4.2013. lanena, iskrica weblog /

gotovo prođe i ovaj ročkas, a ovo nikako da "prerastem". možda i zato što volim sebe!voljela bih da je to napisao o meni jedan od mojih muškaraca iz mog života, ali gle...napisala je žena i to žena koja me nije niti poznavala, već možda naslutila i prepoznala tko sam i što sam! zato još više to cijenim, jer kad žena ženi kaže...to onda tako jest! gotovo šest godina nakon ( život stalna mijena jest) ima jedna teorija krugova (sufizam) koja kaže da se uvijek vraćaš svom ishodištu i da je život krug! mai su kao nick (to sam ja, ma koji nick imala) zauvijek obrisali sa ovih stranica, ali ostati će ovo što je napisala lanena upravo na ovom mjestu!
čitajući ovaj lanenin zapis (lanena je bila blogerica koja je jako dobro pisala i unatoč posve različitih političkih stajališta napisala je ovako nešto lijepo jer smo se uvažavale ) o meni prije skoro šest ljeta, nekako sam baš danas narasla, prvi dan ovog mog novog ljeta (ročkasa)! dobro je da trajem i dalje brojim godine svoje prolaznosti! ovdje sam ipak ostavila neizbrisiv trag ma koliko me neki brisali, neki ode pisali, neki me ljubili, neke ljubljah, neki me ni danas ne vole (da ne kažem da me mrze), ali...svima nam želim trajanje i vlastiti smisao, kako ovdje tako i u stvarnom životu!
svima vama, virtualnim i stvarnim, koji ste mi čestitali ročkas i učinili ovaj dan ljepšim, hvala!

Ode to Joy Beethoven Symphony No.9

Link

na ovaj zapis ponukao me ovaj bljutavi nastavak nijansi sive (nisam gledala prvi dio pa mi valjda ovaj drugi posve neprobavljiv) da napišem par riječi o sexu i lažima oko njega? ovo što sam odgledala u ovom filmu je čista fizikalija od sexa, čak bih rekla nastrani sado mazo koji mi nikad nije bio napet, iako sam jednom prilikom bila jako blizu to isprobati? iako film završava prstenom (big dil) tu nema nimalo...ničega (namjerna dvostruka negacija). tako si današnji neki perica režiser zamišlja odnos? puno glamoura oliti ničega, puno punine praznine koja nadomješta što? ljubav? imam dojam da autoru ovog filma (ili autorici knjige) i da nacrtaš ljubav sa svim onim cmoksama, krilima i inim glupostima ne bi joj mogla dočarati. sex je tako osobna stvar! ne paše nam svaki sexualni partner jednako! s nekim odmah osjetimo privlačnost i kasnije se to samo još i pojača. s nekima niti nakog dužeg vremena nema one kemije dodira da ti se diže dlaka na ruci, da dolje osjećaš neke titraje a npr netko te samo gleda ili dodiruje. poljubac je veliki sexualni orijentir. negdje sam čitala (i mogu reć da se posve slažem) da, ako nam paše već prvi poljubac, da će nam pasati i sex, i obrnuto...ima fakat ljudi koji se ne znaju ljubiti i čiji poljupci su me i mjesecima u vezi ostavljali skoro pa hladnom ili oni drugi koji su znali trajati, trajati...i u želji nikad ne prestati. poljubac ak je pravi često može biti erotičniji i od samog sexa? no, ne pišem ovo kako bih vas učila abecedi sexa, već stoga što sam upravo danas, svršavajući sa sobom, prizvala lik jednog muškarca. nije mi prva slika muškarca s kojim se sexam bio moj posljednji partner iz veze koja i nije tako davno završila upravo iz razloga što mi taj moj tadašnji partner nikad nije bio tako "napet" tj malo smo se ljubili, puno sexali ali nikad u ovih godinu dana nakon, njega, iako mi je bio zadnji partner u vezi, nikad nisam poželjela u nekim mojim maštarijama samozadovoljavanja? već je taj muškarac npr danas bio moj pokojni suprug kojeg nema već skoro 9 godina ! imali smo fenomenalan sex skoro 20 godina naše ljubavi i partnerstva. on je od mene doslovce stvorio ženu koja je mogla svršiti i tucet puta i otvorio mi put moga tijela i taj put je trajao od moje 35 godine života i traje i danas. kako sam ga jako i puno uzbuđivala i oduševljavala pitao me jednom prilikom bih li imala što protiv da me snima dok se jebemo (meni ovaj naš glagol draži od stranjske riječi sex, jer jebati dolazi od ("...ie. *h3yebh- što je u sanskrtu dalo yabhati, a u slavenskim jezicima izvedenice poput jebati (b/h/s), jebać (poljskom), ебать (ruski)… Te su riječi srodne s grčkom riječju zephyros (povezano s vjerovanjem da zapadni vjetar donosi trudnoću). Neki smatraju da su ove riječi izvedene od korijena *bhu- što znači “biti”, “rasti” i “graditi”...."). prvotno mi se ideja snimanja činila pretjeranom jer tada nisam bila toliko slobodna kao danas, ali sam pristala. nisam mogla shvatit kako je vješto uspijevao svojom malom handy camerom (to je bila SONY-jeva novotarija) snimati a istovremeno biti i odličan u sexu! mi nikad nismo gledali porno filmove jer smo najčešće (kad se toga već nakupilo) gledali nas dvoje kao predigru i uvertiru. i mogu vam reći da nam nije dugo trebalo da se uzbudimo, dapače...sviđala sam se sebi takva neka kakva sam postajala u sexu i što je taj čovjek činio od mene i moga tijela te sve to zabilježio okom kamere! ostala sam često i zatečena ne vjerujući da sam to ja? i bilo mi je jasno zašto moj čovjek tako intenzivno me želi, jer fakat sam bila nenadjebivo putena. oboje smo uživali. i to u poznim godinama (njemu 50, meni 40)! i nema ništa ljepše i prirodnije od dvoje ljudi koji se vole i sex im je samo još jedan divan osjećaj koji žive zajedno. kažu da je dopušteno sve što dvoje žele! to podsjećanje me pak odvelo (ja sam strašno osoba asocijacija i mozak mi strelovito prelazi s jedne teme na drugu) do jednog prekrasnog filma (seks, laži videovrpce) u kojem jedva da ima pokoja scena sexa a nabijen je erotikom. uglavnom su to priče i razgovor, koji je tako erotičan i nabijem emocijama i sexom da sam svaki put uživala u njem! dugo već nisam (u filmu, se razme) pa ću ga opet pogledati! izvrstan film, izvrsni glumci...a bome i tema nije baš uobičajena za medije, filmove i javnost? svi smo mi (uglavnom) odgojeni prilično puritanski, osobito mi žene. zahvalna sam tom čovjeku koji je, sada već 8 godina pokojni, a ja ga eto i danas zamisljam u svom krevetu kako ulazi u mene i svršavam s njim! on me oslobodio moje sputane sexualnosti i učinio da istinski uživam u životu i cijeloj sebi (zahvaljujući njemu zavoljela sam konačno sebe). kada bi barem ljudi mogli zaviriti u sebe i svoju sexualnost, tko zna kakve bi sve odgovore našli u tome koji uopće nemaju veze sa sexom? znam, neke će i ovaj članak sablaznit, pače neki dušebrižnici bloga će me proglasit nekrofiličarkom, prijavit blog jer ja gotovo da nemam blog koji nije prijavljen. no kako je ovo dejting sajt ne odričem se niti milimetra svoje sexualnosti niti sa šest banki! ah da, vi koji se skanjujete...nemojte zaboraviti gdje ste? ja na dejting sajtu! istina, upotrijebila sam riječ jebati ali to je posve druga riječ i drugi smisao od jebanja koje se provlači kroz sve ove nijanse sive. onome tko to ne razumije, teško je objasniti. čak i na dejting sajtu! stoga ipak odustajem, prije ponoći. osobito jer je sutra nedjelja, kak vele dan gospodnji. ne smijemo u taj dan, kak veli etimologija "... “biti”, “rasti” i “graditi”.."
za one koji ne vole porniće a niti ovakve umotvorine od nijansi sive, a ipak vole pogledati dobar film o sexu ,reporučam ipak ovaj dolje link!
https://mojtv.hr/film/17103/seks-lazi-i-video-vrpce.aspx

uobičajeni dan za čagu! ali, danas sam dotičnu zamijenila filharmonijom. lisinski me oduvijek oduševljavao kao pojam...hram glazbe, kulture etc. i uživala sam kako uvijek i jesam kad je klasična glazba u pitanju, osobito moj gotovo najdraži (osim mozarta) l v beethoven i njegov klavirski koncert te 4. simfoniju. karte mi je poklonil jedan moj dragi znanac, dečec mlađi 15 let od mene! on izrađuje neke dobre pripravke i tu smo se našli, a htio bi i da mu poziram! kaže da sam mu još jako privlačna za slikati akt....naime, akademski je slikar. nisam još, al budem. nije mi problem skinuti se, još uvijek. kad sam vidjela sve njegove slike a osobito aktove, znam da je riječ o umjetnosti. but, na filharmoniji sam bila sa jednim dragim čovjekom, 15 let starijim od mene! jednom zgodom (a znamo se već godinama) nedugo mi je priznao da bi on mene jako pojebao, al mi ne želi priuštiti nevolju? nisam odmah kužila kaj je pisac htio reći, pretpostavljajući da ništ nemre pa je to ta nevolja? ma ne, kaže on, mogu ja još jako...ali kak imam slabo srčeko bojim se da ne kihnem na tebi! ha ha...naoko smiješna situacija, ali nimalo ugodna, jer čovjek fakat ima bolesno srce. čak mi je i predložio da, ak se to dogodi, naprosto se išunjam iz njegova stana i odem! ne bih mogla to, rekoh, zvala bih tvoje..pa nemrem te ostavit mrtvog sam tak? a mislim da bi mi se nakon takve jedne priče sex zauvijek zameril? i tako ja u stvari provodim život između 15 let mlađeg i 15 let starijeg! nije baš zanimljivo, vjerujte mi. osim što nikad još nisam pozirala akademskom slikaru pa je vrijeme i da to učinim u svom životu. istina, vrijeme je i da se opet pojebem, unatoč onoj priči naprijed. i ne, neću isprobavati hoće li njegovo srčeko izdržati ili ne? za to ću ipak naći jednog između 15 manje i 15 više!? iako ga ne tražim! no, kako stvari stoje s muškim rodom populacije 50+ teško da će ga biti, jer muškarci te dobi u stvari uopće ne traže! njih uglavnom žene nalaze, osim kad se oni pomame za nekom mlađahnom cca 20 godina mlajšom? u stvari, spoznala sam u ovim godinama jednu važnu činjenicu...a to je da muškarci postaju jako plahe "životinje" nakon 50.g. života! postanu svoja sjena i što više trčiš za njima, oni više bježe. kad ih ignoriraš, eto ti njih. pače, dosadni su do bola. ja sam prestala trčati prije nekoliko godina. nije da sada ja bježim, ali uspješno rješavam nezanimljive tipove, dosadne, bahate i ine muškarce kojih je pun svijet! ovih plahih se isto klonim, nikad ne znaš kad će taj pobjeć i zaboravit ti ostavit tvoj...bademantl npr...ili kad ćeš ti poželjet zbrisat i ostavit svoj...blender? zato je bolje da se ja i moja sjena družimo sa 15 + - ! a glede nekih talasanja na blogu, predlažem osobama slabog želuca da si popiju sodu bikarbonu...ona je odvajkada dobra za varenje i probavne smetnje. pa ak netko nemre provarit moj zapis ili komentar, nek povrati! ak ni to nejde, gurne dva prsta...po izboru kud (u usta ili dupe)? ja kontroliram još sve svoje otvore, pače još ih uvijek redovno proluftiram i izložim javnosti...nek se malo ispušu. voljela bih za promjenu nešto i ja čitat ovdje? do tada, i nadalje samo pišem...o životu, sebi, pogledima sa ili bez predumišljaja. o ljudima koji su mi nekoć bili bliži a sada su mi dalje, ili oni koji misle da su mi bili važni, iskreno, više se ne propitujem? znam da je svatko sebe stavio na svoje mjesto i da mu očito kraj mene nema mjesta! nekim drugima, ima! zašto, kako, koliko...ne trošim vrijeme na izgubljene i pogubljene dane, ljude, godine, boje...jer, predugo i previše toga imam iza sebe! 45 godina jebačkog staža pa sam valjda zato i s pravom napisala abecedu, 40 roditeljskog i supružničkog koje sam odradila i više ne moram ništa, više od 40 radnog i zaslužene mirovine, više od 35 vozačkog, spisateljskog više od 30 a blogme i iskričavog i blogerskog više od 12 godina. osjećam i živim ono što imam i ono što je ispred mene...mislima, djelom, tijelom! nije baš uvijek zabavno, pače, ponekad je teško i nepodnošljivo...ali dobro je! večeras sam se napunila prekrasnom glazbom, subotu već imam rezerviranu za oso buco (ne volim sama jesti), nedjelju za ruoute 66...trudim se zadnje vrijeme da mi slijedeća dva dana budu...najduži plan u životu!
a sada, vrh uma i emocija čovjeka zajedno! ipak, nema glazbe do one u živo...kad ti sa svih strana dopiru zvukovi. a mala kosooka je bila prekrasna pijanistica...glazbenici su druga dimenzija skladatelja....ne znam kome sam više zahvalna, da li onome što je beethoven čuo u svojoj glavi i skladao, ili ovi ljudi koji su to večeras izvodili?

leonore by bernstein (L.v.B.)
Link