HIPOKRIZIJA

" Teško je zamisliti bilo koju osobu u čijem utemeljenju nema nekog osjećanja doma...mog mjesta, odakle potičem, kome pripadam, u koje želim da se vratim.U "Smrti najamnika" Robert Frost je rekao da je dom "mjesto gdje, kada moraš da se tamo vratiš, moraju da te prime..." Ovih dana gledala sam jednu takvu osobu i upravo ovo što sam napisala potvrđuje...nema je. To što neki ljudi bauljaju i ne znaju kamo primapadju, što žele, za čim lutaju...hm..."svaki čovjek osjeća potrebu za kontinuitetom, za istovjetnošću koji nam pružaju oslonac, uporište, i svatko od nas na sebi svojstven, poseban način nalazi svoj "dom". Avantura je samo drugi kraj...stabilnosti. Istovremeno, osjećanje da smo kod kuće sadrži i arhetipsku tamnu stranu, čežnju za bijegom, za nečim uzvišenim, za svojim putem. U knjizi "Junak sa hiljadu lica", koji napušta svoj dom u želji da odraste, da stekne mudrost i da spozna istinu, ima hiljadu lica jer se nalazi u mitologijama hiljadu različitih kultura. Da bismo našli sebe, moramo da napustimo svoj dom, Dom se pretvara u zatvor, ograničen prostor postaje zatočenje, voljena osoba kojojj smo se stalno udvarali i za kojom smo čeznuli pretvara se u..."našu majku" ili "oca", našeg "supružnika" ii "bračne okove"...(i nadalje Stiven Mičel: Može li ljubav da traje?"
Vratih se danas u svoj dom...pomalo brzopleto (držim do riječi i dogovora za razliku od drugih) i nepotrebno, no trebalo je. Jer, upravo gornje riječi dokaz su da sam ispravno postupila...kada moram, moj dom će me primiti! I primio me. Moj krevet, moj lap, moj dobro rashlađeni bambus! Moj grad koji je samo toliko moj da ga još živo pamtim od prije 40 let i da mogu, sutra bih otišla. Frendica mi danas slavi 68. ročkas, al veli da je on više zanimljiv stoga što slavi pol stoljeća jebačkog staža! Daleko sam još od toga, no tako blizu. Kao što mi je i daleka moja posljednja (možda ne i zadnja) ljubav! U mom domu nema mjesta za pseudo ljubav. Pobjeći ću i ja opet, kako kaže gornji tekst, i ja ću bauljati...ali znam mjesto gdje će me morati primiti!

(c/p by me, na današnji dan prije koju godinu zapisah ovo....sjećam se točno gdje, kada i kako...danas nije ništa manje aktuelno)

sve se mijenja i sve manje je stvari koje su kakve su nekoć bile? no, danas sam svjedočila nekim vodama moje mladosti...dok sam prije više od 30 godina dolazila na ovo mjesto...nekoć je tu bila najbolja pastrva u okolici zagreba, klinci su uživali u srnama, patkama, paunima i ostaloj stoci sitnog zuba! tada još nismo znali da smo mi ta stoka? i danas je tako....i danas se tamo dobro jede za relativno pristojne novce. jedino kaj je danas trošak i benzin a kamoli ručak! rijetko imam priliku otići na neki pristojan ručak, ali zadnje vrijeme mi je to uspijevalo. pa tako i danas...moj frend je baš pravi dečko. dugo (više od 7 godinaa) se poznajem, družimo i uvijek nam je ugodno! osobito zato kaj je on jedan od ljudi koji kad negdje zove to uključuje full service...od prijevoza, klopice do kave! to je valjda jedini čovjek na planeti kojem se osjećam dužnom all ne zbog ručkova,, jer i ja uzvratim! no neću o tome...radije ću o mjestu našeg druženja...nakon divljih voda (bregana) otišli smo na rakitje! nisam niti znala da tamo ima krasan kamp u kojem odsjedaju mnogi sstranci na proputovanju ka ili od mora! i upravo je obitelj labudova krenula u obiteljsku šetnju...njih dvoje i njih malenih...sedam komada! koji krasan prizor (dijelim ga s vama). i znate kaj, uživam ovih dana posebno iz nekih svojih razloga...nemam vam bog zna kaj reći, al ću vam se prikazat s par fotkica...tko zna kada ću opet? bt w osim ove obitejske idile labudova naročito su me dojmile te košute, lanad i srndaći...onak zavaljeni pokraj kuće, u hladovini drveta...uobičajeni dan a njih cca desetak! idila koju tko zna kad ću svjedočit? nekoć smo tu često dolazili po friške pastrve...nije bio problem doći i kupiti! i danas su bile izvrsne! lijepo je doći na mjesta na kojima si bivao prije gotovo pol stoljeća...ista su kakva su bila i tada! neke stvaari je bolje da se ne mijenjaju! blog je ionako usahnuo pa je tak svejedno kaj tko hiće ovdje...a meni baš ove fotkice ušeč!

večeras sam poželjela prije no što odem malo vam se prikazat. nemam neke biljke osim ove kaj sam danas ubrala na savi, a nisam niti sama još biljka...pa odoh ja sad na igranku!

red mene, red biljke, pa opet red mene...možete i sendvič složit za večeru! uživajte!

hvala ti purp za link, to sam ja ma što tko mislio o tom!

http://www.infpult.info/2018/06/cista-energija-horoskopski-znak-koje-je.htm

l

ČISTA ENERGIJA:
Horoskopski znak koje je rođen da leti tamo gdje grom udara
Grom udara, nebo se raščišćava i ona se pojavljuje – s cvijećem u kosi i s malim tirkiznim kuglicama nanizanim oko zapešća.

Njezina duga suknja leprša na povjetarcu, a ona udiše zrak i sprema se za let. Osjeća kako je svijet širom otvoren, sočan i pun mogućnosti, baš na način koji ona voli. Glasno se smije, poskakuje i odlazi niz ulicu. Ona je potpuno bezbrižna dok drži kaplje sudbine u tim osjetljivim rukama.

Ona je žena VODENJAK. Kako se može kretati tako lagano? Kako se može brinuti tako duboko? Ona je hodajuća kontradikcija. Ona je društveni leptir i usamljeni vuk. Ona je altruist i buntovnik bez razloga. Ona je ludi znanstvenik i vibrirajuća lopta emocionalnog kaosa.

Živi u svojoj glavi, ali ima ogromno srce. Ona je vruća. Ona je hladna. Ona je ovdje. Ona je tu. Ona je bijesna, divlja, tvrdoglava kao pakao, snažna i nezaustavljiva. Da, ona je svjetla i prozračna. Ona je čista energija. Ona je poput munje, tornada, snažan impuls elektromagnetske energije.

Ona nije šala. Ona će se u potpunosti promijeniti u djeliću sekunde, pokazat će svoja neobična krila i poletjeti u kovitlajući nalet vjetra. Usudi li se itko misliti da je posjeduje? Usudi li se itko pokušati je zadržati? Ona nikada neće ostati u kavezu života, čak i ako se teško mora boriti za slobodu.

Ona je rođena za povjetarac i ona to zna. Ona je čista energija. Ona će izaći van i divlje plesati, jecajući u suzama koje joj natapaju cvjetnu haljinu. Zatvara oči i guta suze kao hranjivi mango nektar. Ona zna da su bol i tuga i šok i neuspjeh inherentno kreativne snage, potrebne kao zrak, nadahnuće, kao umjetnost.

Ona se ne boji samoće i kreće u solo avanture, šireći svoja široka krila, udišući u svetom prostranstvu svježi planinski zrak i slane izlaske sunca nad morem. Ona je mudra žena, tajanstveni stvor, intrigantna fatamorgana, stalno u pokretu, uvijek tako nedostižna.

Ali – iza hladne samouvjerenosti i izgleda divljeg djeteta, ona je uplašena i ranjiva. Ona je potajno usamljeni vuk, u potrazi za nekim tko će cijeniti njezinu nekonvencionalnu, slobodnu dušu. Ona će se naći suputnika avanturistu, to će biti ljubav tako lijepa – kao vjetrovita planinska livada obasjana sunčevim zrakama, posuta svijetlim divljim cvjetovima punim meda.

Ona će voljeti strastveno i neobično, te slobodno i bezuvjetno. No, ona će uvijek prije svega biti svoja žena. Ona neće pripadati nikome. Jer tako je određeno. Ona pripada povjetarcu na olujnom noćnom nebu, frenetičnom pulsiranju srca cijelog svijeta.

Ona pripada Zvjezdanoj Maglici i čudnim cirkuskim pjesmama i šokantnim trenucima otkrivenja. Ona je rođena da leti tamo gdje udara grom. Ona je čista energija.

c/p objava moj face 11.6.2014.

kaže jedan zapis niže da su bolnice kolabirale, nema reagensa etc...a ne samo tim povodom eto malo drugačijeg pogleda na ovo guranje lopte. glavno da se ima za najveću svjetsku glupost! 24 stupnja je u stanu! vani pakao. no, cijeli dan sam testirala izdržljivost tako što sam bila u autu od 10 h do 15h. da, kak veli jedna cura na svom blogu...mogu ja to! e sad, zakaj ne bi tam neki dripci mogli za neke milione eura (danas sam slušala kolki je budžet fife) i baš si nekaj mislim, kaj bi moglo ovu raju (svjetsku) natjerat da npr odustane od tih silnih milijardi dolara (radi se o nagradama za svjetsko nogometno prvenstvo)? da npr svi kažu da odustaju od nogometanja i natjeravanja lopte slijedećih mjesec dana i da sve te novce treba dat za one gladne pos vijetu, one beskućnike ispod mostova u najbogatijoj zemlji svijeta, za ove naše kontejner-ljude? hm...kaj je u dnk kodu čovjeka lop(a)tanje tako važno? igra kao igra...pa mogu to natjeravat na svakom uličnom igralištu s nekom krpenom loptom. ali brus! nije stvar do igre već je stvar do zarade! uložit će se koja milijarda putem fife a izvući će bilijun (u moje doba ta jedinica bje veća od miljarde? al ne garantiram kak je danas jer mi teško sastat se i sa više od koje tisuće). pa se pitam je li moguće da raja (svjetska) to ne vidi? istina, ovi brazilci to i vide pa prosvjeduju već danima, mjesecima...al tko ih šljivi! njih nema na naslovnicama...a i naši rvatine će doć koji dan na svoje. mozak na ispašu a galama na sva usta! mili moji da mi je pobjeć odavle na mjesec dana. negdje med ovce. za njih znam da ritmički bleje. testosteroni naprijed, pamet stoj! no, tak sam se dobro nasmijala jučer na otvorenom kad su komentirali jedno statističko istraživanje kak će hrvati radije ovo vrijeme gledat tekme neg bit sa svojm ženama u krevetu sexat se? na to je jedan ha ha..normalan konačno...muškarac reko onak javno, samo dajte dečki! a sve žene, cure, supruge koje će muževi zapostaviti te dane...slobodno se javite! meni je sex važniji od tekme! e ne samo da smo impotentna nacija glede ekonomije već i sexa. kak i ne bi bili kad je dečkima važnije nožno guralo od lopte neg ono....međunožno!

jesam li i ja ta? možda da a možda i ne? jer, imam jednu crtu (istina, vodenjačku) koja je više nalik muškoj crti nego li što tu crtu imaju žene? zadnje dvije godine imala sam tri bivša dečka! nije to ništa zanimljivo niti neobično da dvojica od te trojice nisu zatražili, nakon što su namah otišli, post festum da ostanemo prijatelji! meni to baš i nije odgovaralo, osobito u prvom sučaju budući sam tada još bila emotivno involvirana. no, prijatejstvo se održalo ima već i koja godina. potom sam ja jednog bivšeg dečka otpravila (iz nekih meni i njemu znaninh razloga) ali kako to biva s nama ženama, lijepo sam sjela i razgovaralla! i ostali smo prijatelji dobri do današnjih dana! o ovom zadnjem bivšem sam i pisala ovdje nedugo na blogu kako je, nakon što je otišao namah, predložio na jednom ručku da ostanem frendovi! čemu ovoliki uvod? pa možda stoga što sam zadnjih dana zadovoljna žena! bila sam večeras u kinu pogledati sjajan film klub zadovoljnih žena...j. fonda, c. barger, d. kiton and...nemrem se sjetit...plejada glumica...a bome i glumaca...od jasona donovana oliti majami biča (sad kad je ostario baš je dobar) i tako još par dječaka (r. drajfus) i jedan meni jako dragi on iz film on i i ona! kad idem gledat neki dobar film, biram film, društvo i kompletni ugođaj! pa sam večeras izabrala svog zadnjeg bivšeg...imali smo sjajna druženja u kinu uz kokice i obično je to bila fešta od izlaska...baš onako kako volim. bila je to i večeras, iako pomalo neočekivana (u negativnom smislu i zaključila sam da još uvijek učim)...no opet ne pišem ovo zato...već...u petak sam bila na čagi, sa jednim bivšim dečkom...i nismo nas dvoje niti plesali, niti pričali...uglavnom sam je bio tamo...i moj osjećaj da znam da imam nekog svog uz sebe...u subotu sam pak, gotovo cijelu večer tipkala, sms i naljepnice koje su nam uvijek bile specijalnost...s mojim drugim bivšim...i tako smo proveli skoro cijelo subotnje večer! pa smo nastavili i jutrom...uz kavu! volim kad ljudi imaju duha i smisla za šalu...a nas dvoje imamo! a danas pak, odoh u kino s trećim bivšim...i bilo je...hm...neću o tome, već o filmu. jer sam zbog filma i išla. i pade mi napamet da su sva tri dana moja bila ispunjena bivšim dečkima s kojima ja i nadalje nekaj petljam...pričam, izlazim, razgovaaram....mi vodenjaci smo nenadjebivi...ono što je većini nemoguća misija (obično su sa bivšima na pas mater) nama je normalno da smo si dobri. dobra sam i sa svojim bivšim suprugom iako ovih dana ima problem jer mu se žena usprotivila jer čovjek šeće jarunom samnom i s unučicom...a s njom ne šeće? pa je dobio zabranu...ozbiljno se poremetili bračni odnosi! pa više ne šećemo ni u ludilu! i to je ok...ja u stvari sve i sva razumijem...čak i sebe! jedino se pitam kaj mi svi ti trebaju? možda bih svu tu trojicu bivših zamijenila za jednog sadašnjeg? ili je morti i meni konačno postalo naporno biti s bilo kim već mi je draže ovako...biti a ne biti! treba samo imati dovoljan broj prijatelja i dobro crno domaće vino! bambus je pride! sve u svemu film je izvrstan...meni jako paše...jer baš takve otkačene žene su mi...sam i ja! jedan je život i valja ga živjeti...preispitivat ću se sutra...zašto...kako? ah da...razmazila sam se danas još ponešto...glede hrane...pa sam si i kolač spekla...krustada voćna...evo malo izgleda kad već nema okusa i mirisa. i da, film je pun aluzija na sex...a to mi se još uvijek sviđa!
p.s.
ovo je možda i blog s posvetom...meni...tebi...anybody

jutros sam čak dosta žurno napustila ove virtualne sexi pričice poradi placa! imam jednog mesara na trešnjevačkom placu koji stalno ima friške iznutrice...juneće srce (veliko je ko kuća), juneći jezik, teleću jetricu...sve za moju pesu, a bome i meso za mene mu je izvrsno! i nisam požalila...jer osim uobičajenih radnji na placu kupila sam (već jučer sam se tome radovala i zato nisam ubrala stručak cvijeća sa save) i dva buketića cvijeća...jedno je različak, prekrasne boje purpura (nešto kao ljubičasta ali je i plava) i jedan oveći buket nekog drugog (opet ljubičastog sa bijelim) cvijeća koje uopće ne znam kako se zove? nekako me sve to asociiralo na našu purpurnu pa sam to i zalijepila ovdje! nekako mi lijep dan, iako nisam uspjela odgonentnut zašto? možda zbog ušate koju sam konačno ugledala na placu i kupila te nešto fine blitve, danas za ručak? sparina, vrućina a sprema se i nevera? sve u svemu, nije baš neki petak? u šekspirijanskoj sam dilemi...ići ili ne ići na plesnjak? ovisi o iliji i ostalim gromovnicima...jer, ljepše je sjedit vani u ove ljetne večeri...,pijuckat..pričat i pomalo čagat! sve u svemu, dobar vam želim ovaj dan koji znači kraj tjedna! možda je i vama (i meni) završetak jedne priče i početak druge? trebala sam ovaj vikend ići na more...čak u dva aranžmana a onda sam eskivirala i jedan i drugi...nekako mi se neda. izgovor mi je loše vrijeme, ali više možda moje financije i nemanje prave osobe za druženje. ne volim se šlepat, nekako su mi svi ovi frendovi i frendice potrošeni...a sve sam komotnija i radije ne idem nego da idem sam da idem! That's all folks!
p.s. a nekak sam se i sažalila na blogec...pa reko da ja zakeljim foto kad već nitko neće (rakija i slovka ne računam?

Link


https://www.onenastupaju.hr/2018/06/07/kad-ne-zivis-po-pravilima-uskogrudno
st-zena-prema-zenama/


KAD NE ŽIVIŠ PO PRAVILIMA
Uskogrudnost žena prema ženama
Piše
Jadranka Olivari Jirasek -
07/06/2018

Iako nije ništa novo, uvijek se iznenadim koliko smo mi žene zločeste, naročito jedna prema drugoj. Posebice ako drugačije izgledamo, ili, ne daj bože, drugačije razmišljamo. Ili živimo. Ovih dana na jednom portalu objavili su mali intervju s jednom novom blogericom i sa mnom. Naravno, kao i uvijek, naglašene su bile naše godine, no tekst je bio korektan i s očitom namjerom da se istakne naš stil koji nam je dijametralno suprotan.

Moja kolegica je desetak godina mlađa i sigurna sam da njezin stil nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Avangardan je. S obzirom da nikad ne komentiram nečiji stil, posebno ne kritizerski, i ovog puta ostat ću pri tome da je stil nešto što imamo ili nemamo. Željka, tako se zove mlađa kolegica, doista ima zanimljiv stil. Hoće li uspjeti u pisanju i vođenju svoga bloga, tek će vrijeme pokazati. Naime, Željka je objavila tek nekoliko postova, tako da će trebati još puno posla da se etablira na blogerskoj sceni.
ŠTO JE ZA ŽENE “NAŠIH GODINA”

Ono što me razveselilo je to da se sve više u našim medijima pojavljuju žene kojima godine nisu prepreke za ostvarenje snova. Životnih. Pa, makar to bio i blog. Kao što je slučaj sa Željkom i sa mnom. I sve bi ostalo na korektnom tekstu mlade novinarke da nije slijedilo iznenađenje s hrpom ružnih komentara na račun našeg stila i godina. Ženskih komentara. Daleko od toga da ne mogu otrpjeti nečiju kritiku, no komentari puni zloće kao da su više dali sliku o njima koje su ih dale, nego o Željki i meni. Jer, kako smo se uopće usudile odjenuti ono što ne dolikuje našim godinama, statusu baka, starica. Treba se, barem tako poučavaju, oblačiti u skladu s godinama, dakle ja s mojih 66, a Željka sa svojih 56 godina, jer sve drugo nije lijepo, odnosno prestrašno je. Otprilike su takvi bili komentari.
Željka i Jadranka – hrvatske modne blogerice koje žive svoj film

Neke su pokušavale “popraviti” stvar pa su blago naginjale mojem stilu no, bez puno uspjeha. Sve u svemu, poanta njihovih komentara bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. Pri tome ne odstupati od babskog izgleda. Ponajmanje se isticati ili izgledati zanimljivo. Biti svoje. Jer moda nije za žene naših godina. Tko je to vidio da žena od 56 ili 66 nosi balerinke ili platforme? One nose cipele s dobrim ortopedskim uloškom. Estetika nije važna. Tko je vidio da se žene tih godina uređuju ili imaju neki svoj stil? Babe, sram vas bilo! Strašno.
ŽALOSNO SVOĐENJE ŽIVOTA NA BROJ GODINA

Da, rekla bih kako je doista strašno da postoje žene koje nemaju hrabrost koju imamo Željka i ja. Njihove “slikice”, pomno izabrane za facebook, pretpostavljam po njima najljepše, ne pokazuju kakav je njihov stil. Sudim po onom što su napisale. Rekla bi tugaljivo. Bez imalo zanimljivosti. Hrabrosti. Ne znam koliko im je godina, no pretpostavljam da su naših, mislim Željkinih i mojih, pa to još više rastužuje. Kakav im je život mogu tek pretpostaviti.

poanta GRUBIH komentara NA INTERNETU bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. I držati se babskog izgleda…

Ušle su u godine koje donose promjene i na koje ne mogu baš puno utjecati, djeca su im odrasla, suprug opterećen poslom, a one u mirovini. Daleko od toga da im zavidim. Imamo Željka i ja sigurno sličnih okupacija kao one, samo s razlikom što se ne mirimo time da je život stao. A kako bi, dok imamo volju i želju učiniti nešto što se nismo usudile dok smo bile mlađe. Tko bi i pomislio da ćemo u ovim godinama voditi digitalni dnevnik. Iliti blog. Ili pozirati fotografu. Tko zna gdje nam je kraj? U inat onim strašnim ženama koje ne mogu podnijeti hrabre žene i imaju ono što one nikad nisu imale. U inat onim strašnim ženama koje život svode na brojke. Kao matematiku.
Jadranka Olivari Jirasek ruši predrasude o stilu koji “nije za babe”

Nisam povrijeđena što sam postala metom njihovih zločestih komentara, više me brine kakvu sliku daju svojoj djeci. Ja sam toliko ponosna i sretna što u svojim godinama (potpuno nebitno kojim) radim blog kojeg prate prijatelji moje djece. A moja djeca, pak, imaju mamu koja se baš ne uklapa u stereotipe mama tih godina. Blogerica. Pa, još sa stilom koji nije za babe njezinih godina, kako bi rekle one strašne žene…"

30.06.2016.
Mani Gotovac:
"...Kada se postaje ženom?U trenutku kada se zaista zaljubiš.Kad ljubav postane pitanje života i smrti.Zatim kada postaneš majka...Ja jesam feministkinja kada se govori o pravima žena.Ali ne zamišljam svoj život bez muškarca.Zašto vas neki mrze?A čujte,ipak diram u neke svetinje.Ako napišem knjigu o tome da žena ima pravo biti ljubavnica,da žena ima pravo odlučiti što će sa svojim tijelom,da žena ima pravo prepoznati vezu između svoga tijela i svoje misli-dirnula sam u opasne vode.Dirnuli ste u konzervu i dirnuli ste u crkvu?Točno.ste rekli:Crkvu.Ne u Bibliju.Crkva je institucija,Biblija je književnost'Tako je!Zbog dečka sam upisala književnost a ne glumu.Bila sam zaljubljena.To je jače od svega.Rođenje,ljubav i smrt.Iznad te tri pojave nema ničega što je važnije.Novac svakako nije,Možeš biti milijarder ili siromah,ali rođenje,ljubav i smrt ne možeš izbjeći.Jače je od nas.Ljubav je krhki spoj dvaju smaoća.A nema ništa jače od nje!"

p.s. hvala frendu koji me podsjetio na ovo...i pozdravljam sve koji kao ja...čekaju krhki spoj dviju samoća!

ne sebi (sebe sam zadovoljila) već unučici odgovor na pitanje. a znam da ga i većina vas ne zna, barem ne onak naizust i ovak temeljito kak ima biti. stoga, evo malo "glupih" dječjih pitanja i odgovora o kojima niste imali pojma, priznajte?

Znate li zašto je nebo plavo?

"Za plavu boju neba je zaslužno Rayleighovo raspršenje. To je raspršenje svjetlosti na česticama koje su manje od valne duljine svjetlosti.

Sunčeva svjetlost do nas dolazi u obliku bijele svjetlosti. To je svjetlost koja sadrži fotone svih valnih duljina; svaka boja ima svoju jedinstvenu valnu duljinu, a bijela boja je kombinacija svih. Kada neki predmet osvijetlimo, on upija gotovo sve boje, a jednu odbija. Ta boja koja se odbila o predmet je boja koju vidimo. Govoreći o podražaju boja, trebali bi ustvari govoriti o isijavanju različitih valnih duljina, budući da osjet crvene, zelene, plave ili bilo koje druge boje prebiva u promatraču.

Bijela svjetlost tako dolazi i na Zemlju i putuje kroz atmosferu. Kad različite valne duljine prolaze kroz Zemljinu atmosferu, najveći broj fotona neometano prolazi i stiže na Zemlju. Međutim, neki nemaju tu sreću.

U atmosferi su molekule zraka tipične veličine 0,2 nm. Rayleighovo raspršenje ovisi o valnoj duljini kaoλ-4 što znači da će se svjetlost manjih valnih duljina (plava 450-495 nm) višestruko intenzivnije raspršiti od svjetlosti većih valnih duljina (crvena 620-750 nm). Drugim riječima, intenzitet rasute svjetlosti je obrnuto proporcionalan valnoj duljini svjetlosti.

Kraće valne duljine, u ovom slučaju plava, se apsorbira u molekule plina u atmosferi. Apsorbirano plavo svjetlo zatim zrači u svim smjerovima. Rasprši se po cijelom nebu. U kojem god smjeru gledali, raspršena svjetlost stiže do vas – nebo izgleda plavo.

Kada gledamo bliže prema horizontu, nebo se čini mnogo svjetlije. Da bi došla do nas, raspršena plava svjetlost mora proći kroz više zraka. Dio nje se opet rasprši u drugim smjerovima. Manje plave svjetlosti dopire do očiju. Zbog toga boja blizu horizonta izgleda svjetlija ili bijela.

Rayleighovo raspršenje je odgovorno i za boju Sunca. Već je rečeno kako Sunce emitira svjetlost svih boja, tj. bijelu. Iz naše perspektive je žuto zbog toga što je iz bijele svjetlosti nestala plava komponenta koja daje boju nebu, a preostale boje formiraju žutu.

Sunce na zalazu je gotovo crvene boje. Zašto? Zbog toga što se tada i više kraćih valnih duljina rasprši (plava i zelena), a samo veće valne duljine izravno dolaze do očiju.

Negdje tamo daleko u svemiru, Sunce je bijelo a nebo je crno. Tamo nema atmosfere i raspršenja te svjetlost putuje pravocrtno."

c/p( Siječanj 17, 2014 Updated on Ožujak 31, 2014)

Samo sam malo znojna...kovrče mi zakovrčale vratom...a već dva mjeseca nemam sex! Meni puno previše? Iako se nekako snalazim. Pa sam tako i danas poslije ručka, nikakav afrodizijak, samo pečene paprike i picekova krilca...obišla samu sebe! Pri tome sam razmišljala o prošlom sexu koji mi baš i nije bio inspirativan. Rela sam mu da se premalo ljubimo! Posegnula sam za onim prije par godina i tako pomalo svrših sa sobom! Nedostaje mi on, između ostalog, i moj kurac! Nemam želja ko većina žena...novu kuhinju, jer ova je jako dobra! A nemam niti potrebu za nekim novim cipelama ili torbom? Ruše mi se i ovako ormari! Al imam potrebu i želju za svojim kurcem! Onak, baš mi nedostaje, poslije ručka naročito. Nisam vam dugo pisala o tom, a i nije neka priča, osobito ne za dejting sajt. Ovdje ionako svi već dugo i predugo sade cvijeće, zalijevaju ga, potom prodaju pamet u vidu guru zakona i dijele besplatne savjete koji nikome ne trabaju. Jer ionako ne živimo! Samo čežnja i želja! Sex mi još uvijek znači mnogo, previše čak! No, sretna sam što želim, žudim...zamišljam kako me on jebe...kako se jebemo! U ovoj besparici svega i svačega gotovo da zavidim onima koji imaju sex na ex? Znam da je malo takvih, čak i med mladima a kamoli ovi sredovječni, da ne kažem ostarjeli...pastusi! Ups...kako im laskam! Biće da će ovo čitat s polu erekcijom! Znam, šokirat će vas ovaj zapis, kao i mene. No, moje orange plahte opet barem malo gužvam. Makar misao na, kad već ne i sami čin! Moš li pojebat samog sebe? Teško! Nešto prstića i rad, potom i zadovoljstvo! Puritanci upavo vare poslije ručka i posve je neprimjereno u to doba popodnevnog odmora pisat o sexu i to samoj sa sobom. Ženi čak, sablažnjivo? Zato bih ja radije svoje muško. Al ne bilo kakvo, pa onda radije...nikakvo! Eh, samo sam zabilježila scenu...valjam se plahtama mojih svršavajući sveudilj...no trajalo je kratko, ali slatko! Zabilježih tek toliko da presiječem dan...politička seruckanja, policijske namještaljke i ine bljuvotine od preživljavanja! Lijepo je unijet malo romantike ha ha....dodira...obljube! Puritanci trče počasni krug! Treba im malo pljeska...zar ne? Upravo stigoše na cilj!

potakla me đusi i njezin sinoćnji zapis glede mog materinjeg jezika kojeg ne govorim, iako ga razumijem. majka me naprosto nije naučila svoj materinji jezik (a niti austrijski tj njemački iako je tamo odrasla) pa sam nekako uvijek učila više od pisaca, pjesnika i ostalih "jugoslavena" poput tina ujevića, krleže, tadijanovića,šantića,matoša...od ruskih klasika koje sam gutala dok je trajalo školsko ferije i čamila u zamračenoj sobi ležeći na podu i čitajući. majka je često znala doći i tjerati me van al meni draže bile te priče i knjige....neki idiot, uskrsnuće i ostali rusi s dušom! potom su došli neki fromm i njegovo umijeće ljubavi, čovjek za sebe, imati ili biti, neki filozofi poput sartra i njegve simone, mladost i pomalo zrelost mi je obilježio kneht u igri staklenih parli, narcis i zlatousti, kontrapunkt i slična literatura...upijala sam te i takve knjige bez obzira na izdavača (npr nolit ha ha srpski izdavač imao je najbolje knjige s tog područja), zatim ssarajevske izdavačke kuće u kojima je sve vrvilo od srbizama. čak sam ponekad i na ćirilici čitala knjige koje nisu bile dostupne na latinici. ah, to vrijeme dok nije bilo interneta već si sve morao oblizat (prst prije listanja) jer su knjige uglavnom bila posuđivane u knjižnicama. tek kasnije, od prve plaće i onih kasnije, znala sam kupovati metre knjiga...sve sam manje čitala, dok nisam došla u fazu kad sam istovremeno čitala po tri knjige...započinjala al ne i završavala. tada sam i stala i uglavnom prestala (nije to bilo tako davno). koji je moj jezik? hm...bojim se da sve manje razumijem "svoj" hrvatski koji govore ovi neki pridošlice u moj grad, iako nisam purgerka. sutra ću možda prigrliti neko selo...ali sigurna sam da će tamo biti manje "građana" nego li ovdje. tako gledano, moj materinji jezik su svi oni "jezici" koje sam čitala, na kojima sam odrasla i koji su dio mene. naprosto, na taj način mislim, pišem (jer dugo i puno pišem još od svoje rane mladosti)...ne onako usko, kak veli matoš, krleža, tin...: (tajanstva)
"...mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube i dati pogled koji globus vidi..."
u to ime, eto jutros i moje omiljene pjesnikinje čiju poeziju unatoč njezinom četnikovanju i ostalom srbovanju, ne mogu zaboraviti a još manje joj to mogu oprostiti! ali, volim što je postojala i napisala neke...a ovu jednu volim posebno...

STREPNJA

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

kao i matoševu...za sva vremena, o nama hrvatima

STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

p.s. ispravnije je /u duhu hr jezika/ reći materinski...pa se dopunih u materinjem

mimohodno, u odlasku na jutarnji kafe srela sam se u ogledalu! primijetih zgodnu 60. godišnju poželjnu ženu. znajući ju u dušu, pomisih...valja to ovjekovječit! jer, tko zna koja će sutra ruina tuda proći? ishlapit će ta jedrost i osmjeh, a ostat samo duša koju u stvari rijetko tko može (hoće) vidjet. sve češće i sve više bilježim te trenutke prolaznosti. i volim kad se sebi sviđam, jer se sebi sviđam, onak u prolazu. i boli me dupe (isprika, imam posve dobro dupe) kaj tko misli o tome ili bilo čemu? nekak mi baš ovaj donji pjevni link paše! općenito, zadovoljna sam sobom. a kroz par dana ću biti još i zadovojnija. naima, kad legne penzija moći ću...ou jea...moći ću do deema! do tada, vegetiram! a vi? sam pitam iako ne očekujem odgovor. i tu sam...do daljnjega! ha ha...dobro reče moj stari znanac...ovo je postalo ko mrtvo more. kažu da su uvjeti života tamo vrlo okrutni, jer nema živog stvora koje tamo obitava. biće da smo mi žilavi pa uspijevamo vegetirat u ovom našem mrtvom moru od bloga! mene ipak drži jedna dobra stvar (inače je poznato da tamo gdje ima puno soli nije problem plutat na površini)...kad tad bit ću svoja na svome! pa zato sada već tražim cimera ili cimericu (jedan frend se našalio tamo na fejsu pa reče da kućica uključuje dotičnog/u bez obzira bio crnac ili bijelac)...pa eto uživajte i vi u mom pogledu!

https://www.mirovina.hr/novosti/kuce-25-tisuca-kuna-izvrsna-ideja-umirovlje


nicke-komune/


Link

p.s. fejs me jutros sjebao (al se nedam) pa mi ponudio pregršt krasnih fotki od prije dvije godine na jednoj roštiljadi...osmjeh samo takav...a kraj mene on! hm...možda je to bio povod ovoj mojoj jutarnjoj fotki...nisam ista ali sam...ista! go mala, go!

me, myself and i
Link

ps-ps-a
ete mi dao šlagvort...ja sam najveća pretendentica na samu sebe! nisam još odustala ma koliko vi šutjeli o tom. a ja pričala...a u međuvremenu je i ronhill propao!

Stigla je i poruka: u Novalji ipak nešto novo! Jedna ju je čekala prije toga...gdje si? A ona na piću s frendom. Unučica danas ima tri godine. Kupila joj je curičku napravljenu od balona ( to joj se i lani dopalo). Pa i sada. Onaj drugi poklon, već je mama dala a baka kupila bez da se puno pitalo. Popodnevna kava s frendom, učinila je dan ko na traci jer s drugim frendom je pričala o prošlom dragom i tome kako je otišao? Nisu se vidjeli od tada, dok je on još bio a potom otišao. iako je i on htio da budu frendovi. Prijatelji, lijepo je s vama divanit o....al s večeri, kad mrak zgusne, ona treba zagrljaj! Ne prijateljski, ne pokroviteljski...ne zaštitnički...ne ljubavnčki. Samo njegov! Neki kretenski film sa prekrasnom kim basinger i alec baldwinom u dobrim danima dok još nije bio krmak. Zašto ovo piše? Jer joj nedostaješ...ti...kojem ne znam ime? Ali zna tvoje dodire, poglede, riječi...tvoj otisak osta i posta njen...pijesak! Uredno popunjava vrijeme! Neki dobar...ili loš film! S večeri, tekma. On je negdje, ona je negdje. Iako je to tvoje negdje veće nigdje nego njeno. Zašto to zna? Jer zna. Ova cura ne fingira, ova cura ne kalkulira, ova cura ne laže. Ova cura je davno pootvarala sve konzerve i ima sve ključeve, čak i papige. Jedino što ih ne zna skrivat u kecelji i glumit...jedan pravo, dva krivo! Ili ide obrnuto? Vezilje su uvijek bile na cijeni. Rekao si ne jednom da priča zanimljivo i da lijepo slušat ju. Onda je drugi on rekao da mu je s njom lijepo. I bilo je zato što je on, iako reče da ne odustaje tako lako, upravo to učinio. I tko je onda dobro prošao? Možda ona zato što ne mora pamtit imena, jer taman kad ga zapamti, vrijeme je da ga i zaboravi? Slavek...Mirek...Jurek...ionako je prošla svu abecedu. A ona ju trenutno čeka da ide van. Pita se kako joj ne dojadi? Činiti iste radnje godinama. A nije Ines. Subotom voli biti doma. Podsjeća to na neke davne godine, dane...baš jučer reče frendu na kavi kako je najsretnija bila upravo u Voltinom gdje je pila popodnevnu kavu! Čak osam godina sreće. Nigdje je nema više pa ni u starom kvartu. Osim u filmovima. Tamo se tako prepoznaje. A pita ju on, frend...kaj ne bi mogla s troje? A već mu je i to rekla, davnih dana. Jedino ne zna jel on to na nju misli? Iako je sigurna da ne. On samo mašta. Na koncu, rekli su joj da je on zaljubljen u nju? Ne vjeruje, jer tako gledano bilo bi ih nekoliko u blizni? Dopušta da bi ipak prepoznala zaljubjenog muškarca u svojoj blizini. Zeleni grudnjak prebačen preko kožnog naslonjača. Tišti ju, kao i toliko toga. Jedino što ovo drugo nikako da prebaci preko naslonjača. Zna, jednom će požaliti što je tu zelenu boju podijelila s vama Neko veče je ispružila ruku, desnu...prema njemu! Nije ga bilo u njenom krevetu. Možda je bila pogrešna strana, jer ne sjeća se, možda spava na lijevoj strani? Možeš li pričati? Imaš li što? S kim? Pogledavala je krišom na sat u zadnjih sat i pol razgovora. Koliko nezanimjivih stvari i tema može stati u tih ciglih uru i pol, iako su frendovi? A onda se polako uputila od Porte do kuće teška koraka kao da ju ti tamo čekaš? Da se suočiš sa njom. Tako polako zadnji put se vraćala kući jednog od zadnjih vikenda u svibnju! Unučica je i tada imala rođendan. Danas je treći po redu. Pitam se kolike će još bilježiti. Barem brojkom ako ne i prisutnošću? Sutra je utješna nagrada...baloni će biti komadić njene sreće. Kako je toj djeci koja su i biti će jedina? Ne mjeri svoj život po njoj. Niti po njima. Po sebi, da! Rekao je da ostane s njim, a otišao je? A ona je htjela doći no on ju je zanijekao. Ko oni na večeri...posjednjoj. I ona je, jednom davno svom čovjeku rekla da će ga zvati kad joj dođe posljednja ura. A onda je on otišao ni ne zazvavši ju ili ga nije čula? Sada ne zna niti gdje mu je pepeo? Ideu šetnju, posljednju večeras. Svako veče kad krene put svoje odaje zastane u dovratku i učini joj se da ju je on zazvao...stani, nemoj ići. Kao da me želi obljubit tu negdje na pragu...ove a ne one sobe. U kojoj nije niti bio, jer toliko je suvišnih soba a možda i lica. Ko one komore, pretkomore, klijetke i pretklijetke koje vode do srca. Dugo već sve su prazne...osim onih zrnaca koja na dnevnu rabotu ili noćnu smjenu dolaze jureći. Crvena...bijela...hm...jednom od ovih dana opet će učinit krvnu sliku. Kažu da im treba friška. Na staroj nema boje...izgubila se kao i njezina zadnja ljubav! U sivilu života i radnji koje se zovu...hm...nekako se zovu, ali nju...nikako da dozovu!

"....Koliko vas zna za Jana Palacha? Vjerojatno svi.
A koliko za Piotra Szczęsnya? Vjerjatno nitko...."


http://www.autograf.hr/covjek-koji-se-spalio-ispred-palace-kulture-i-njegov
-svecenik/#more-45192


Link


čitajući ovo, zaključila sam....tužno je, kako ove i ovakve priče baš i ne možete pročitati, vidjeti u našim medijima? zašto? jeste li se pitali? ja jesam, i znam odgovor! njih je strah što ljudi čuju...što ljudi znaju, jer držati nas u neznanju, njihovo je znanje!
al zato ima sapunica da bi nam pozavidjela svaka tvornica sapuna, big brothera, plesa i pjevanja sa zvijezdama (tko su ti?) al stvarnog života, žrtava i mučenika...jock! a btw poljska je jako vjerski nastrojena država pa se pitam....je li moguće da u takvoj zemji ima tako puno bola, jada, očaja...da se ljudi i danas spaljuju? strašno. onomad sam bila klinka kad je to učio jan palah pod gusjenicama ruskih tenkova, al pitam se čiji su san tenkovi na djelu u poljskoj? a kod nas?
zatvorit ću komentiranje jer mi nije do lamentiranja bilo čijeg...naprosto sam stavila da ljudi pročitaju...ja jesam. posljedica toga je moj komentar.